Vesna Lalović iz Istočnog Novog Sarajeva još u djetinjstvu počela je da gubi vid, ali nije dozvolila da je sljepilo izoluje iako je, kako je rekla, uklanjanje predrasuda društva često veća prepreka od onih fizičkih.

Lalovićeva je na početku razgovora za Srnu istakla da slijepe osobe ne traže sažaljenje nego jednake mogućnosti za obrazovanje, zapošljavanje i dostojanstven život, ali da mnogi ne znaju kako im pravilno pristupiti.

Lalovićeva je rukovodilac Odjeljenja za slijepa i slabovida lica u Matičnoj biblioteci Istočno Sarajevo, te je ukazala kako se osobe sa invaliditetom moraju više boriti u životu i dokazivati koliko mogu, jer ih društvo teško prihvata.

- Važno je da se trude i rade na sebi - kaže Lalovićeva, koja samostalno obavlja većinu poslova, kako u stanu, tako i van njega.

Iako postoje brojne arhitektonske i društvene barijere, ova hrabra i borbena žena svakodnevno ih savladava pozitivnim stavom i nesalomivim duhom, a u svemu je, naglasila je, imala veliku podršku roditelja.

Od sedme godine boravila je u internatu, u školi za slijepu djecu i omladinu u Sarajevu, gdje je stekla osnovno i srednje obrazovanje, ali naučila i da bude samostalna, sigurna u sebe i da ne odustaje pred različitim životnim izazovima.

Iako za neke ljude djeluje nemoguće da slijepi mogu samostalno da šiju, vezu, heklaju i da se bave drugim ručnim radovima, Lalovićeva kaže da to za nju nije bila prepreka i da je to uz pomoć majke savladala još kao djevojčica.

- Nažalost, ima slijepih i slabovidih koji ne žele da nauče ni Brajevo pismo, ne žele da se obrazuju, usavršavaju, da koriste prednosti tehnologije i govorne programe koji bi im sigurno bili od velike pomoći - rekla je Lalovićeva.

Ukazala je da se o slijepima obično govori samo kada se obilježava Međunarodni dan bijelog štapa, te da su njihova prava i potrebe često zanemareni, što se najlakše može vidjeti po arhitektonskim barijerama u lokalnim zajednicama u kojima žive.

- Samostalno se krećem i koristim bijeli štap, ali prepreke su na svakom polju, ljudi se parkiraju gdje ne treba, nema zvučnih semafora, taktilnih staza. Toliko toga bi moglo da se uradi da nam se pomogne, ali i dalje se gradi kao prije 50 godina - naglasila je Lalovićeva.

Navela je i da joj ljudi ponekad postavljaju krajnje neumjesna pitanja o izvršavanju svakodnevnih obaveza, na koja, kako kaže, odreaguje drskim odgovorima, ali je navela da sve zavisi od osobe šta i koliko želi u životu.

- I kod zdravih i osoba sa invaliditetom najbitnije je da uzmu život u svoje ruke koliko je to moguće. Ne kažem da meni ne treba pomoć, naprotiv, ima onih koji mi je pružaju, ali ljudi kada vide da se vi borite, onda će i oni više da vam budu podrška - smatra Lalovićeva.

Govoreći o radu Odjeljenja za slijepa i slabovida lica u Matičnoj biblioteci, Lalovićeva je navela da trenutno imaju 2.700 audio-knjiga i 40 na Brajevom pismu, te 150 članova.

- Kolege, volonteri i profesori snimaju audio-knjige uglavnom u biblioteci, a ima i autora koji napišu, pa onda za nas i snime knjigu bez ikakve naknade - dodala je ona.

Imaju jako dobru saradnju sa Bibliotekom za slijepe Crne Gore, Specijalnom bibliotekom za slijepa i slabovida lica Republike Srpske, Bibliotekom za slepe "Dr Milan Budimir" iz Srbije, sa kojima razmjenjuju knjige i dodatno obogaćuju fond.

Međunarodni dan bijelog štapa, koji se obilježava 15. oktobra, predstavlja jedan od najvažnijih datuma za podizanje svijesti o pravima, mogućnostima i izazovima s kojima se svakodnevno suočavaju slijepe i slabovide osobe.