Čovjek počinje da ide svojim putem, kada konačno shvati da se ljubav ne može zaslužiti. Da se ​​ ona ili desi ili ne. Može se zaslužiti povjerenje, zahvalnost ili poštovanje. Može se izazvati osjećaj krivice, okrenuti sve naopačke. Gađenje, opreznost i prijatnost. Probuditi strah i želju da se sakrije, prestrašiti. Dobiti još nešto pomoću manipulacije. Bilo šta, ali ne i ljubav.

Čak i ljubav roditelja koji nisu mogli da vole iskonski i bezuslovno ne može se zaslužiti bivajući dobar dječak ili djevojčica. Ovo je tako jednostavna i okrutna istina. I čini se, svi to znaju, ali iz nekog razloga i dalje žele da budu dobri za sve. I zaslužuju, zaslužuju.

Bezuslovna ljubav nije uslovljena ničim osim same činjenice tvoga postojanja. Glavna poruka bezuslovne ljubavi: ti postojiš i zato te volim. Čak i ako se čovjek mijenja ili griješi, to i dalje ne utiče na ljubav.

Maloj djeci je toliko potrebna ljubav da je sa njima veoma lako manipulisati, prijeteći da će im biti uskraćena ako su neudobni, neposlušni, zli, pohlepni ili na neki drugi način, što je potpuno prirodno u različitim fazama razvoja. Ili će samo biti ostavljeni sami. Zbog toga, oni često pokušavaju da budu dobri i udobni, jednostavno se hvataju za hranilačku sredinu u ​​koju mogu da odrastu. Ali ne mogu odrasti, jer prestaju biti svoji.

Sretam četrdesetogodišnje dječake i djevojčice koji ne mogu reći grubu riječ zbog straha da će biti odbačeni. I još uvijek savijaju leđa u nadi da će ih ukoliko ispune sve uslove roditelji konačno prihvatiti i voljeti. Plaču zbog jednog istog i plaše se da budu odbačeni. Dolaze na terapiju u svoje vrijeme i za svoj novac žele da budu dobri klijenti.

Ali prije ili kasnije (bolje, što prije), shvataju da, bez obzira na sve ne mogu zaraditi bezuslovnu ljubav, koja u roditeljima nije bila od početka. Nije je bilo ne zato što su bili sebični, već zato što je nije bilo. Jer ako postoji ljubav, ne može se sakriti. Nemoguće je ne dati je.

Ljubav ne možeš zaslužiti – ili se desi ili ne

A ako nečega nema, onda nema smisla to dobijati. Treba oplakati gubitak i nemogućnost da bi išao svojim putem u potrazi za ljubavlju na drugo mjesto. Gdje je daju. Od onih koji su sposobni. Gdje je moguće. I ispostavlja se da ima mnogo mjesta gdje je daju.

To je kao da pokušavaš da kupiš krompir kod prodavačice u prodavnici cipela. A ona nema krompir i ne može ga dati. Možeš plakati, moliti, truditi se ili vikati, ali krompir se neće pojaviti. Ali ako se izađe iz prodavnice cipele i pogleda okolo, može se vidjeti prodavnica povrća. I tu se nađe željeno.