Scenarista i režiser Maja Novaković, koja je rodom iz Bratunca, rekla je da će njena treća filmska priča biti vezana za zavičaj, kao i prethodna dva dokumentarna filma koja su višestruko nagrađivana na prestižnim svjetskim festivalima i bila kvalifikovana za nominaciju za „Oskara”.

Novakovićeva, koja je završila istoriju umjetnosti u Beogradu i sada je na doktorskim studijama, kaže da su podneblje u kojem je odrasla i kontakt sa prirodom bili presudni za atmosferu njenih filmova.

Ona je istakla da će njena nova filmska priča biti podjednako lična kao i njena prethodna dva nagrađivana filma „A sad se spušta veče” i „Ko će pokucati na vrata mog doma”.

- Odrastala sam okružena prirodom. Iz te bliskosti sa prirodom crpila sam inspiraciju za filmove. Priroda, tišina i jednostavnost života u ruralnom okruženju naučili su me da cijenim ono što je često nevidljivo u užurbanosti savremenog svijeta - priča Novakovićeva.

Taj način života, kaže, pokazao joj je da je ljepota u sitnicama – u igri svjetlosti, zvuku vjetra, razgovorima koji nose narodnu mudrost.

„Moji filmovi su direktan odraz tog iskustva”, navela je Novakovićeva.

Ona je ukazala da je za mlade važno da budu svjesni ko su, jer tu mogu otkriti izvor snage, identiteta i inspiracije.

- Ne moramo ostati zaglavljeni u prošlosti, ali možemo iz nje crpiti energiju da stvaramo nešto novo. Naš identitet nam daje jedinstvenu perspektivu koju možemo donijeti svijetu - istakla je Novakovićeva.

Kada mladi razumiju sebe, ko su i odakle dolaze, ukazuje ona, onda mogu stvarati sa većom autentičnošću i dubinom.

- Upravo u tome leži univerzalnost – kada duboko razumijemo svoje lokalno, ono postaje dio nečeg mnogo šireg, razumljivog svima - poručila je Novakovićeva.

Ona je naglasila da je snimanje filmova na prostoru gdje je rođena, posebno ostvarenja „Ko će pokucati na vrata mog doma”, bilo izazovno zbog vremenskih uslova.

- Snimanje sam planirala prema vremenskoj prognozi kako bih iskoristila snježne padavine. Zima sa svojim kratkim danima predstavljala je dodatnu prepreku. Trebalo je stići na lokaciju po neprohodnim putevima i završiti sve dok je još bilo dnevne svjetlosti - priča Novakovićeva.

S druge strane, kaže, sam proces je bio vrlo intiman, a teme koje je obrađivala – tuga, gubitak i usamljenost – bile su emotivno intenzivne, što je zahtijevalo dodatnu pažnju i delikatnost.

Izazovi su bili i tehničke prirode, rad sa prirodnim svjetlom, ograničena oprema i nepredvidivost vremena i nepristupačnost terena.

- Na kraju, sve to je doprinijelo i autentičnosti filma - dodala je Novakovićeva.

Ona je navela da su glavni akteri filmova njene komšije i ljudi sa kojim je odrastala, koji su glumili sami sebe, pa su se odlično snašli u svojim ulogama.

- Već sam ih od ranije poznavala i znala da mogu pomoći u pričanju priče koju sam željela ispričati. Sa bakama Vinkom i Obrenijom, koje se pojavljuju u prvom filmu, kao dijete sam čuvala ovce. Uvijek me zanimalo o čemu razmišljaju dok provode cijeli dan na livadi sa stadom. Vizuelizacija tih slika iz djetinjstva bila je polazna tačka za stvaranje tog filma - rekla je Novakovićeva.

Ona je dodala da joj je bilo važno da zabilježi male, često jedva primjetne detalje svakodnevnog života skromnih ljudi i njihovu povezanost sa prirodom.

- I kod drugog filma poznanstvo sa glavnim protagonistom je bila velika pomoć. Najsigurnije se osjećam kada pričam naizgled male priče iz svog okruženja, jer razumijem i osjećam atmosferu, duh ljudi i mjesta - navela je Novakovićeva.

Ona je rekla da je željela da ispriča priče koje su bile u njoj od kada je zbog studija napustila rodni kraj i prirodu.

- Samo promišljanje da svaki čovjek, bez obzira na to koliko se njegov život čini žobičnimž, ima svoju duboku vrijednost i priču koja zaslužuje biti ispričana. Često su upravo te priče najuniverzalnije i najdirljivije -rekla je Novakovićeva.

Kada je riječ o nagradama, Novakovićeva je istakla da joj je najdraža nagrada publike na francuskom festivalu „Antrevi Belfor”, jer je to bila prva nagrada koju je osvojila, a od čijeg je finansijskog dijela kupila foto-aparat kojim je kompletno snimljen drugi film.

- Druga omiljena nagrada je sa festivala 'Ful frejm'  u Sjevernoj Karolini koja je kvalifikovala film za nominaciju za 'Oskara', a moram dodati i onu treću – Gran pri na festivalu u Šefildu u Engleskoj, gdje je drugi film imao svjetsku premijeru u glavnom takmičarskom programu - rekla je Novakovićeva.

Među osam filmova, uključujući dokumentarce Tilde Svinton i oskarovca Kevina Mekdonalda, film Maje Novaković je proglašen najboljim, a ta nagrada automatski ga je kvalifikovala za nominaciju za „Oskara”.

Novakovićeva je božićne praznike provela u roditeljskom domu u Pobrđu kod Bratunca
i evocirala uspomene iz djetinjstva tražeći slatkiše i orahe u slami i šetajući šumom, a dio tog doživljaja će sigurno biti utkan u njen novi film.