Usljed pandemije korona virusa nadležne institucije su donijele odluku da se učenici u novoj školskoj godini vraćaju u školske klupe, ali prema posebnim pravilima i uputstvima.

Koji su mogući izazovi, teškoće i prednosti ovakve odluke govoriće Maja Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut sa preko 10 godina rada na poslovnima školskog psihologa.

Povratak u školu je od presudnog značaja za obrazovanje djece i njihovu dobrobit. Predugo izostajanje iz škole bez jasne strukture obaveza i učeničkih odgovornosti štetno je za dječji kognitivni i akademski razvoj, naročito za djecu u nepovoljnom položaju. Taj uticaj se može očitovati kako na trenutni kvalitet učenja, tako i na dječiju buduću sposobnost učenja, i zato bi trebalo da osiguramo da se svi đaci prije ili kasnije vrate u školu.

Rizik da sama djeca obole od koronavirusa veoma je mali. Znamo da je škola vitalna tačka kontakta za javno zdravstvo te bojazan na koji način provesti mjere zaštite je opravdan. Međutim, neadekvatno organizovan nastavni proces mogao bi uticati na niže školsko postignuće što se pretvara dalje u dugoročne ekonomske troškove usljed manje kvalifikovane radne snage. To utiče na životni standard koji će današnji učenici imati tokom cijelog života.

Neke analize su pokazale da zaposleni u obrazovnim ustanovama obično nisu pod većim rizikom od bolesti od mnogih drugih zanimanja. Nema dokaza da djeca prenose bolest više nego odrasli. S obzirom na poboljšani položaj, ravnoteža rizika je sada u velikoj mjeri u korist djece koja se vraćaju u školu.

Za veliku većinu djece, prednosti povratka u školu daleko prevazilaze veoma nizak rizik od koronavirusa, a uputstva koje su škole dobile od resernog ministarstva objašnjava korake koje škole moraju da preduzmu kako bi još dalje smanjile rizik. Kao rezultat, možemo planirati da se sva deca vrate i započnu preokretati ogromne troškove propuštenog obrazovanja. Ovo će biti važan pomak  ka normalnom životu mnoge djece i porodica.

Zato je potrebno u ovom trenutku da se škole pripreme za dolazak djece 1.septembra u školske klupe. Iako koronavirus ostaje u zajednici, to znači donošenje procjena  na nivou škole o tome kako uravnotežiti minimiziranje bilo kakvih rizika od oboljevanja  maksimiziranjem kontrolnih mjera i pružanjem potpunog vaspitno-obrazovnog iskustva za djecu i mlade.

Prihvatajući svu djecu ove jeseni, od škola će se tražiti da smanje broj kontakata koji učenik ima tokom školskog dana, kako bi se smanjio rizik od prenošenja. Ako škole slijede predložene smjernice i maksimizuju mjere kontrole, mogu biti sigurne da efikasno upravljaju rizikom. Iako je naš cilj da se svi učenici vrate u školske klupe, svaka škola će takođe morati da isplanira mogućnost lokalnog zatvaranja te na koji način će obezbijediti kontinuitet obrazovanja.

Znamo da su mnogi roditelji širom svijeta, sa djecom kod kuće zbog zatvaranja škole, duboko uvidjeli mukotrpan rad koji su nastavnici svakodnevno obavljali u svojim učionicama. Iz tih razloga je od vitalnog značaja da i roditelji daju svoj maksimunm kada je oblikovanje djetetovog odgovornog ponašanja u ovoj situaciji u pitanju.

Budimo sigurni da tim učiteljima, nastavnicima i profesorima pružamo alate i podršku koja im je potrebna kada se škole ponovo otvore kako bi nastavile voditi sljedeće generacije djece ka novim školskim postignućima. (Tekst realizovan u saradnji sa Društvom psihologa RS)

Maja Zorić, školski psiholog i sistemsko porodični psihoterapeut