Nebojši Eriću (50) iz Plješevice kod Rogatice, koji izrađuje unikatni namještaj, ni po kvalitetu ni po obimu nema ravnog ne samo u opštini Rogatica, nego ni na području sarajevsko-romanijske regije pa i šire.

Ovaj nesuđeni automehaničar, za šta je stekao kvalifikaciju u Školi sa praktičnom obukom pri Srednjoškolskom centru u Rogatici, i vojnik, jer je kao borac prve kategorije iz rata nastavio službu u Oružanim snagama BiH, postaje sve poznatiji i traženiji kao stvaralac koji daje novi život neobičnom i najčešće odbačenom drvetu.

Od oraha, kako sam kaže, što starijeg to bolje, hrasta, javora, jasena, lipe, ali i trešnje i stabala drugog plemenitog rastinja, a da nisu iz porodice četinara, stvara neobične i jedinstvene komade namještaja koje je nemoguće ponoviti.

- Ljubav prema drvetu nosim od malih nogu, a da se bavim drvodjeljstvom počeo sam slučajno, šetajući dubodolinama, jarugama, šumama i šumarcima prostranih Borika i ostalim područjem širom Rogatice i okoline.  Vođen životnim opredjeljenjem da stvaram nešto novo od nečega što je odbačeno i da učim od ljudi, životinja i biljaka, primijetio sam razna i neobična stabla drveća posebno panjeve, u kojima sam “viđao” jedinstvene figure, ponekad i životinja. Počeo sam ih sakupljati i u slobodno vrijeme, uz dosta truda, dorađivati i iz hobija izlagati oku radoznalaca, u početku pred vlastitom kućom i u dvorištu - priča za “Glas” Erić.

Taj hobi je vremenom prerastao u profesiju i Erić je počeo da izrađuje predmete od drveta u stilu rustikale, u prvom redu kao opremu za domaćinstvo i ugostiteljstvo.

- Riječ je o raznim stalcima uključujući i tronošce, stolovima različite veličine i oblika, običnih i bračnih kreveta, kapijama i ogradama, manjim i većim vitrinama sve unikatnog rustikalnog izgleda i uglavnom različitog oblika. Sve su to originali bez kopija - naglašava Erić.

Broj tih predmeta, njegove vizije i ruku djelo, rastao je iz godine u godinu. Sa njima je raslo i interesovanje okoline za namještaj koji je u početku poklanjao ili prodavao za sitne pare.

- I tako se za moje proizvode čulo i van naše Rogatice. Poseban interes je došao nakon što sam uradio vladičanske stolice za crkvu Svete Trojice u Rogatici i Svetog Jovana Krstitelja na Crkvinama kod Borika. Jedna stolica otišla je i u Požegu u Srbiji, a imam narudžbu i za još jednu te ikonostas. Sa njima su, pride, otišli ili će otići, nadam se, i neki drugi moji proizvodi - ističe Erić.

Da njegov ručni rad dobija na popularnosti pokazuje i činjenica da je trenutno angažovan na izradi enterijera i interijera jedne nove prekrasne vikendice na Borikama.

- Čim ovdje završim posao, idem u drugu vikendicu na području Foče, a stižu ponude i za neke druge iako je moja želja da uradim što više pojedinačnih predmeta od kojih bi napravio stalnu galeriju ovdje u mojoj Plješevici i Rogatici i sa kojom bih izlazio na sajmove namještaja i slične manifestacije - priča Erić.

Pri tome, ističe, dobro bi došla podrška opštine, posebno Turističke organizacije, pa možda i Republike Srpske.

- Jer, nije lako nositi i prevoziti jedan astal, kapiju ili neki drugi predmet od punog orahovog, hrastovog ili nekog drugog plemenitog drveta - dodaje on.

Piše: Sreten Mitrović