I dok se u Republici Srpskoj političari razmeću platama, paušalima i dnevnicama koje sežu i do nekoliko hiljada maraka, brinu gdje će potrošiti svoje prezentacije, koji skupocijeni automobil će sljedeći da kupe na račun države, bore za pozicije, moć i fotelje, običan narod muku muči kako da preživi i obezbijedi elementarne uslove za život: struju, vodu, hranu, lijekove… Sebičnost, otuđenost, bahatost, izgubljen pojam o realnosti, socijalno distanciranje, apsolutni gubitak empatije…, samo su neki od atributa koji karakterišu većinu navedenih. Na prvu, kazaćete, ništa novo i već viđeno. No, kada se na terenu susretnete sa drugom stranom medalje života u Republici Srpskoj vidite koliko smo, zaista, u duhovnom smislu siromašni.

I da sudbina zaista može biti surova, dokaz je životna priča petočlane porodice Pavlovići iz Pala, koja se nalazi u veoma teškoj situaciji. Marko Pavlović dijete je sa posebnim potrebama, a dijagnostifikovana mu je i Vilsonova bolest. Ova teška bolest poremećaj je koji uzrokuje preveliku akumulaciju bakra u jetri, mozgu i drugim vitalnim organima. Kod osoba s Vilsonovom bolesti, bakar se ne eliminiše ispravno i umjesto akumulacije može dosegnuti nivo u organizmu opasan po život i ako se ne liječi Vilsonova bolest je smrtonosna. Osim što napada jetru ova bolest uzrokuje promjene u nervnom sistemu kao što su osteoporoza, anemija, kardiomiopatija i sl.

Prema riječima Markove majke Slađane Pavlović, pretrage su pokazale da je uzrok Markove bolesti osiromašeni uranijum.

- Mi smo nekad živjeli u Vrhprači, a znate da je u ratu bilo bombardovanje lokacija u blizini. Rezultati koje smo dobili iz klinika u Austriji i Holandiji pokazali su da je osiromašeni uranijum uzrok bolesti mog sina - kaže Slađana, Markova majka.

Marko Pavlović sada ima 17 godina, ali je, prema riječima njegove majke, na mentalnom razvoju djeteta od osam godina. Nije sposoban da vodi računa o sebi bez pomoći drugog lica. U Bosni i Hercegovini ne postoji klinika ili zdravstvena ustanova koja liječi Vilsonovu bolest, tako da su Markovi roditelji primorani da ga vode u Beograd. Odlazak u Beograd i kontrola koštaju najmanje 800 maraka. Lijekovi koje Marko koristi koštaju i do 20.000 maraka na mjesečnom nivou. Osim toga Makro ima poseban režim ishrane, koji takođe iziskuje velika novčana sredstva.

- Marko ne može ništa bez moje pomoći i potrebna mu je stalna njega i nadzor. Veoma često je uznemiren. Pošto smo ga stalno vodili po raznim klinikama i bolnicama ima traume, veoma je uplašen i ne podnosi strance u svojoj blizini. Ukoliko se neko nepoznat pojavi odmah dobija napade i govori kako će opet da ga bodu injekcijama - ističe Slađana.

Slađana naglašava da nije zaposlena, ali i da ima priliku ne bi mogla da radi jer je njenom sinu stalno potrebna. Kaže da njen suprug radi u Olimpijskom centru Jahorina, ali da je njegova plata nedovoljna. Kaže da je imala i dvije krave, ali da su ih morali prodati kako bi obezbijedili sredstva za Markovo liječenje. Osim Marka imaju još dvoje djece.

- Ja se ne bih obraćala nikome za pomoć da možemo uzeti kredit. Međutim, imamo već dva kredita koje otplaćujemo, pa nam banka ne dozvoljava da uzemo novi, jer to suprugova plata ne može pokriti. Osim što radi u Olimpijskom centru, suprug ide i u šumu pa nešto zaradi, ali to nam bude da možemo samo kupiti hranu djeci. Marko bi sada trebao ići u Beograd na kontrolu, jer samo tamo postoji klinika u kojoj mogu da borave pacijenti sa Vilsonovom bolešću uz prisustvo roditelja 12 sati, ali mi nemamo sredstava za to - ističe Slađana.

Slađana kaže da se obraćala opštini Pale i da nije dobila nikakvu pomoć.

- Bila sam kod načelnika Boška Jugovića i on mi je rekao da njemu stalno dolaze sa zahtijevima gdje su i teži slučajevi u pitanju. Jedino dosad ko mi je pomogao je Skupština grada Istočno Sarajevo koja mi je uplatila novčana sredstva i paljanska "Elektrodistribucija", koja mi je platila posljednji račun, da nam ne bi isključili struju - kaže Slađana.

Slađana ističe da su joj do sada najviše pomogli ljudi čija djeca takođe imaju slične zdravstvene probleme. I pored ovih velikih problema ne gubi nadu i čvrsto vjeruje u dobro u ljudima.

- Moj Marko sada stalno priča kako će da ide u Beograd i kako ću da mu kupim igračku i cuku. Ja mu to moram priuštiti, ne znam kako, ali moram. Mene nije sramota da tražim pomoć. Bolest ne može biti sramota. Onaj ko ne zna kako je nemati kupiti hljeba djeci to ne razumije. Procijene su da pacijenti koji boluju od Vilsonove bolesti mogu da žive 40 godina. Ja moram da mu obezbijedim, da dok je živ, bude zadovoljan i srećan koliko-toliko. On nema nikoga drugog osim mene i mog supruga, njegove porodice - ističe Slađana kroz suze.

I tako, u vremenu u kojem sit gladnom ne vjeruje, to jeste dok neki imaju da i oni ne znaju šta imaju i opet im je malo, kod drugih vlada ljuta borba za egzistenciju. Pavlovići se zahvaljuju svima koji će im pomoći na bilo koji način, pa makar i uplatom malih sredstva koja će omogućiti Slađani i njenom suprugu da kupe svom Marku voća koje mu je svakodnevno neophodno. Nadaju se da će se u nama probuditi ono što u svakom čovjeku postoji i što nas, na kraju krajeva, i čini ljudima. Običnim malim ljudima, bez značajnih funkcija, a tako važnim.

Ukoliko možete i želite pomoći porodici Pavlović, to možete uraditi uplatom sredstva na žiro račun u NLB banci 562-012-81159817-59 (KM) na ime Slađana Pavlović.