Hrvatske snage masakrirale su 13 srpskih rezervista JNA na Koranskom mostu kod Karlovca 21. septembra 1991. godine.

Pripadnici hrvatskog MUP-a i "zengi" zaustavili su dva vojna kamiona u kojima su se iz kasarne "Mekušje" u kasarnu "Logorište" prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA.

Rezervisti JNA su, nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni, odložili oružje, ali je odmah nakon predaje jedna grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odvezena u prostorije policije.

Druga grupa od 17 vojnika srpske nacionalnosti, uglavnom rezervista iz kordunaškog sela Krnjak, sprovođena je pješice preko Koranskog mosta.

Čim su stupili na most, pojavila su se uniformisana lica sa fantomkama na glavama i započela krvavi pir. Od 17 zarobljenih rezervista JNA ubijeno je 13, od kojih nekoliko klanjem, a većina hicima iz automatskog oružja, a od četvorice preživjelih, trojica su se spasila skokom sa mosta, dok se četvrti spasio tako što se tokom noći izvukao ispod mrtvih saboraca i pobjegao.

Za ovaj zločin, pod pritiskom međunarodne zajednice, Okružno tužilaštvo u Karlovcu u maju 1992. godine podiglo je optužnicu protiv Mihajla Hrastova, pripadnika posebne jedinice policije Policijske uprave Karlovac.

Maratonsko suđenje Hrastovu započelo je 1992. godine pred Županijskim sudom u Karlovcu, pred kojim je tri puta oslobađan optužbe, uz obrazloženje da je "pucao u samoodbrani". Napokon je osuđen na četiri godine zatvora, a prilikom odlučivanja o kazni, Sud je primijenio odredbe o zakonskom ublažavanju kazne uzevši optuženom kao značajnu olakšavajuću okolnost protok vremena od činjenja djela, što je uticalo na optuženikov život, porodične i društvene odnose i profesionalnu karijeru, pa i zdravlje.

Bila je to još jedna u nizu malih i formalnih kazni za zločine hrvatske strane počinjene nad Srbima.