Nekada su maturanti i profesori Gimnazije "Jovan Dučić" na kraju školske godine igrali mali fudbal na nekadašnjoj Brekani, a sadašnjem Stadionu malih sportova "Aleksandar Masleša". Te utakmice su prepričavane sa generacije na generaciju jer su uvijek bile borbene, dinamične, ali uvijek su odisale fer-plejom.
Profesori su željeli da stariji, iskusniji, zreliji, oni koji su svoje savjete i znanje dijelili sa učenicima pobijede i na terenu, a mladost ko mladost nikad se nije predavala jer je znala da na njima svijet ostaje.
Uvijek je bilo navijanja, neki pričaju i navijačkih rekvizita. Sve je to teklo godinama i decenijama i prekinuto je. Mladost slušajući iz priča, a neki profesori koji se sjećaju takvih utakmica došli su na ideju da obnove takvo druženje.
Ukrstili su koplja u Sportskoj dvorani "Miloš Mrdić", a došli su na ideju da sav novac koji je skupljen ide u dobrotvorne svrhe. Nisu se naplaćivale ulaznice, ali je svako prema svojim mogućnostima učestvovao u davanju dobrovoljnog priloga.
Utakmica je kažu oni koji pamte nekadašnje borbe maturanata i profesora bila zanimljiva, interesantna, a odlučivale su nijanse. Zna se na kome svijet ostaje. Na kraju su obje ekipe imale zajedničku poruku "vidimo se dogodine".
Greetings! Very useful suggestion within this article! It’s the petty changes which choice obtain the largest changes. Thanks a portion in the direction of sharing! http://www.haxorware.com/forums/member.php?action=profile&uid=396518