Broj medicinskih sestara i tehničara povećan je unazad pet godina u svim nivoima javne zdravstvene zaštite u Republike Srpske, što je u suprotnosti s tvrdnjama sindikata o odlasku zdravstvenih radnika i nedostatku ovog kadra.

Po podacima Zavoda za statistiku RS, broj medicinskih tehničara u domovima zdravlja povećan je u posljednjih pet godina za stotinjak, u opštim bolnicama za isto toliko, dok je na Univerzitetskom i kliničkom centru RS u Banjoj Luci povećan sa 762 na 948.

Predsjednika Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara RS Mirka Šerbedžiju pitali su zašto se ne podudaraju ovi statistički podaci s javnim istupima sindikalaca.

To znači da se, kako navodi, bolnica u Istočnom Sarajevu našla u velikom problemu jer je morala da nađe zamjenu.

- Veoma teško je naći na tržištu 50 medicinskih sestara i tehničara koji će zamijeniti kadar što je otišao u privatnu kliniku. Rukovodstvo bolnice je pribjeglo onome uzmi ono što imaš na tržištu, što hoće da rade da bi popunili broj ljudi koji je otišao i to u veoma kratkom periodu. Oni su primili to što se nudilo na tržištu, a tu sigurno ima veliki broj prekvalifikanata, mada ima i određen broj onih koji su redovno završili škole – objašnjava Šerbedžija.

Opravdani razlozi odlazaka

On ističe da niko nema pravo da bilo šta zamjeri njegovim kolegama na donošenju odluka o promjeni posla, jer svako od njih prehranjuje porodice, vraća kredite i slično.

- U Trebinju imamo drugačiju situaciju. Postoji trend odlazaka naših kolega, medicinskih sestara da rade u Dubrovnik koji je na samo 25-26 kilometara udaljen, ali ne da rade u struci već u totalno nekim drugim branšama. Jedna naša medicinska sestra iz Trebinja tako svaki dan putuje u Dubrovnik gdje radi u parfimeriji za platu koja je veća oko 500-600 evra nego da radi svoj posao u bolnici u svom gradu – otkriva Šerbedžija.

Masovni odlazak ljekara i medicinskih tehničara iz Bolnice „Srbija“ u Istočnom Sarajevu

On kaže da ta medicinska sestra, kao i drugi radnici koji iz Trebinja idu u Dubrovnik na posao, imaju organizovan prevoz do radnog mjesta i nazad do kuće. Dakle, kako kaže, ima znatno plaćeniji posao i za koji ima drugu vrstu odgovornosti.

- Pravi profesionalci svakako žele da imaju najbolji kadar u timu, ali su im često ruke svezane jer ne mogu da im povećaju plate. Zato su rukovodstva javnih zdravstvenih ustanova često u situaciji da nemaju koga da zaposle, da uzimaju ono što se nudi, pa dodatnim edukacijama pokušavaju da ih osposobe za rad – navodi Šerbedžija.

On kaže da je razlika u plati medicinskog tehničara u javnom i privatnom zdravstvenom sektoru u RS najmanje 400 KM, što je nekome otprilike jedna rata kredita.

- Naše kolege koje rade u privatnom sektoru su zadovoljni. Dovoljno je da vidite njihove profile po društvenim mrežama. Često putuju s porodicama, zadovoljni su i odmah su bolji radnici, bolji su za cijelo društvo. Mogu da priušte sebi pristojniji život – ilustruje Šerbedžija.

On ponovo apeluje na resorno ministarstvo i cijelu Vladu RS da se na dnevni red stavi pitanje plata zaposlenih u javnom zdravstvu.

- Moramo urediti struku, onemogućiti da direktor po simpatijama dijeli koeficijente, već ih zakonski odrediti. Plata treba biti povećana za najmanje 500 KM. Plašim se da je ovo vagon koji se ne može zaustaviti, teško da možemo popraviti stanje – zaključuje Šerbedžija.