O petnaestogodišnjem dječaku Mehmedu Mehi Šabiću zvanom Meho Beton iz Gračanice, do sada je sve rečeno i sve se zna.
Zna se da je tog 15. jula 2017. godine oko 11 sati njegovo mlado tijelo gorjelo u požaru šupe pred kućom u mahali Čiriš u Gračanici. Zna se, da ga je iz živog ognja, rizikujući svoj život spasio komšija Osman Adžemoović (65) koji je za taj podvig dobio opštinsko priznanje.
Poznato je i to da je od toga dana započela velika borba Mehinih roditelja Nedima i Albinke za spas sina, da su i građani, udruženja i mnogi dobri ljudi pomogli u liječenju dječaka na klinici „Klajić“ u Zagrebu i klinici „Bogenhauzen“ u Minhenu kod svjetski poznatog plastičnog hirurga Milomira Ninkovića.
Za one neupućene neka se zna da je prije dva dana, na 19. dodjeli „Večernjakovog pečata“ za 2020. godinu u BiH, među laureatima bio i Meho Beton.
Za iskazanu hrabrost u 18 teških operacija i stotinu narkoza, njemu je dodijeljena nagrada „Uspjeh godine“. Uručio mu je drug iz bolnice Halid Bešlić.
Da, drug, jer su se prije dvije godine na pomenutoj klinici u Minhenu u tri bolesničke sobe u isto vrijeme, jedan do drugog našla tri zemljaka, mali Meho, Halid Bašlić i Josip Pejaković.
Dan po dan, operacija, narkoza, buđenje, bolovi, tako skoro tri godine. Lani je Meho krenuo u školu, iako na njegovom tijelu ima još posla za ljekare, trebaće raditi operacije na lijevoj šaci, uhu, vratu.
– Biće posla i za estetsku hirurgiju, jer ožiljci dječaku zatežu cijelo tijelo, pa mu usporavaju rast. Nažalost, zbog zakonskih paragrafa u Ministarstvu obrazovanja Tuzanskog kantona nije mu bilo dozvoljeno da za godinu položi dva razreda, iako je u OŠ „Hasan Kikić“ za to postojala velika volja, pa je izostao od svojih vršnjaka i nije obukao matursko odijelo. To ga je pogodilo – kaže otac Nedim.
– Početkom maja ove godine, mi smo sina trebali voditi na kliniku Bogehauzen, kod našeg dr Ninkovića, Bog da ga poživi, na kontrolu, da se vidi šta je još od operativnih zahvata ostalo i da se uradi specifikacija sredstava, ali nas je u tome spriječio korona virus.Čekamo priliku da idemo tamo. Zahvalni smo svakome ko je nama u najteže vrijeme pomogao na bilo koji način. Draga nam je ovo nagrada, drago nam je da je neko spoznao hrabrost našeg sina, sina heroja, našeg Betona – kaže majka Albinka.