Milomira Grbovića baka je čula kako umilnim glasom pjeva na česmi. Godinama kasnije, isti taj dječak postao je muzička zvijezda i polufinalista takmičenja "Nikad nije kasno".

Da krv nije voda dokazala je i priča Milomira Grbovića iz Rogatice. Poslije rodnog Goražda i završene osnovne muzičke škole, Milomir Grbović se sa porodicom preselio u Rogaticu i počeo da stvara svoju muzičku karijeru.

Njegov talenat je prepoznao njegov otac koji je bio dugogodišnji pjevač i on ga je uveo u folklor, pjevanje i sviranje harmonike. Čak i kada su se druga djeca igrala napolju Milomir je morao da svira, a tek kada bi završo zadane vježbe na harmonici otac ga je puštao da se igra.

U razgovoru za portal "Katera", Milomir je rekao da je upravo svirajući harmoniku zaradio i prvi džeparac, a da je sada već davne 1999. godine pustio  glas i osvojio srca publike.

Ovaj muzičar poznat je pod nadimkom Žuti, a kako je sam naveo, vođa folkloraškog kluba u Rogatici Milenko Kušić dodijelio mu je ovaj nadimak.

Prisjećajući se tog vremena, naš sagovornik je ispričao kako je izgledao njegov put do prvih svirki.

- Na nagovor komšije počeo sam da radim u njegovom kafiću. "Stefani" je bio moja prva stanica na kojoj sam imao takozvano „vatreno krštenje“ – pjevao sam i svirao. U tom lokalu sam sa svojih 19. godina prvi put svirao sa poznatom ličnošću, a to je bila Maja Marijana i ostale muzičke zvijezde. Zatim mi se otvorila mogućnost da počnem svirati i pjevati u čuvenom "Napoleonu" u Višegradu gdje sam proveo dvije i po godine, a zatim je sve krenulo uzlaznom putanjom - prisjetio se on.

Rad i trud doveli su ga do saradnje i sa "Goci bendom" i "Ekstra bendom", pa je od 2000. do 2008. godine nastupao sa prvim, a potom i sa drugim bendom.

Nakon bogatog muzičkog iskustva Milomir 2014. godine odlučuje da oformi svoj bend, kako on kaže „po sebi“.

-  Imam ekipu sa kojom radim sve proslave. Tražio sam ljude koji će se uklapati sa mnom i sa mojim muzičkim sposobnostima i do dana današnjeg mi radimo zajedno - istakao je on.

Godinama, upoznao je brojne pjevače i dobijao ponude za saradnju, ali je, kako on kaže, “posla i ovako bilo dosta“.

Vremenom je uslijedilo i njegovo najbolje iskustvo u muzičkim vodama, a to je učešće na takmičenju "Nikad nije kasno". Kaže, ispunila mu se velika želja.

- Toliku sam želju imao da se prijavim na to takmičenje, ali je prag godina bio 45 godina. I, prošle godine ja napunim 45 godina i moje društvo me nagovori da se prijavim. Bilo je u opticaju da se sam prijavim ili da me oni prijave, uz rečenicu „ako mi budemo pisali biografiju, gotov si“. I tako, odlučio sam da probam i da se okušam i u tim takmičarskim vodama. U maju sam poslao sve podatke, pošto je prijava onlajn, i rečeno mi je da ću dobiti poziv u avgustu. U avgustu zvoni telefon i ja dobijam obavještenje da sam primljen u takmičenje. Tada me je sve presjeklo, trema je krenula i kroz glavu mi je prošlo „jaoo, šta uradih“ - ispričao nam je kroz smijeh.

Poslije saznanja da je primljen u takmičenje uslijedio je i kasting.

- Ona crvena stolica, u meni trema kao na svakoj svirci. Tu tremu ja nazivam `trema odgovornosti`- dodao je Milomir i nastavio:

- Bio sam više puta na televiziji, ali sve je to bilo po par minuta i ni nalik ovome, ovo je poseban osjećaj.

Foto: Ustupljena fotografija

Milomir je svojim iskustvom razbio i predrasude mnogih ljudi o poznatim ličnostima takmičenja "Nikad nije kasno".

- Mislio sam da je to sve na sceni drugačije, nego iza malih ekrana, ali sam se razuvjerio. Žika Jakšić, onakav kakav je na sceni, takav je i u životu, kao i ostatak ekipe. Najveći utisak mi je ostavio Žika koji nas je sve oraslopožio prije nastipa, šalio se sa nama, sve nas opustio. Sama organizacija me oduševila i sve što mi ne vidimo na televiziji. Toliko je to kompleksan proces, to je bukvalno mašinerija - rekao je on.

Priznaje, priželjkivao je samo dvije emisije, ali Bog je za njega imao neke druge planove.

Nastup sa kćerkom Dunjom, koja je inače završila osnovnu muzičku školu za klavir, ostao mu je kao najdraži nastup u takmičenju.

To veče mu je „srce bilo kao Rusija“, kaže.

- Ubjedljivo najljepši nastup mi je bio sa kćerkom. Jedino čega sam se plašio jeste trema i samo sam gledao ko će se prvi onesvijestiti, Dunja ili ja - dodao je opet kroz osmijeh naš sagovornik i ispričao da je to bio drugi put u životu da je njegova kćerka uzela mikrofon u ruku.

Foto: Ustupljena fotografija

- Nisam je forsirao, samo sam došao kući i pitao ko će sa mnom da pjeva, i  starija kćerka je izrazila želju da to bude ona. Moja mlađa ćerka ide u osnovnu muzičku školu za violinu i nije isključeno da će i ona nekad zasijati na sceni sa mnom - rekao je Milomir.

Porodica mu je najveća podrška. Žena i kćerke brinu o njegovom scenskom izgledu i pokretu i na tome im je beskrajno zahvalan. I tako do polufinala.

- Da mi je neko na početku ponudio polufinale objeručke bih ga prihvatio. Nije mi žao što sam ispao, ali uvijek sam gledao da je kvalitet mogao bolji biti. Ja poštujem odluku žirija i smatram da oni čuju bolje od nas, jer ipak su čitav život u tim vodama - naveo je ovaj Rogatičanin.

Priznao je i da mu je bez takmičenja neobično.

-  Uradio sam već taj jedan kaver za pjesmu „Piješ, sine“ u saradnji sa bendom Nikad nije kasno. U narednom periodu ću gledati da to promovišem na televizijama, a u ostalom „nikad nije kasno“, neko to kasnije uradi, neko ranije, ali sve u svemu, ja uvijek kažem „ono kako ti je Bog rekao, tako će i biti“. Ne trebaju mi ni toliko televizije, ni emisije, ni da budem zvijezda neka, ja imam dovoljno posla i ovako i volim da radim sa poznatim narodom, našim narodom. Na Sarajevsko-romanijskoj regiji sam zaradio penziju, tako da ostajem da radim i na ovom kraju - odlučan je on.

Koncert u Rogatici

U sklopu "Preobraženskih dana" 13. avgusta će na Stadionu malih sportova biti upriličen koncert ovog muzičara.

- Pjevati ispred svog naroda velika je odgovornost. Najbolje dane sam proveo u Rogatici, svojih 28 godina života - rekao je on.

Na koncertu će nastupiti i Maja Jeftić, Jovan Racković i Marijana Delića, kao i Marko Janković Blek.

- Biće mi čast i zadovoljstvo zabaviti moje Rogatičane i ljude iz okoline - rekao je on.

Za kraj razgovora smo ga pitali da li postoji mogućnost da na njegovom prvom koncertu zapjeva i neka od njegovih kćerki.

- Nije isključena ta opcija, ali svkako neću da ih pritišćem. Ukoliko bude raspoložena neka od njih, ja bih to mnogo volio. Čast bi mi bila! - zaključio je on.

Piše: Dimitrija Rajak