„Rat. Više od 100 hiljada poginulih. Mnogobrojni ranjeni i raseljeni. Siromaštvo. Lopovluk. Inflacija. Nezaposlenost. Nepotizam. Konformizam. Korupcija. Kriminal. Ogromne migracije domaćeg stanovništva. Priliv stranog stanovništva sa Bliskog istoka. Vjerska netrpeljivost. Nacionalna netrpeljivost. Bijela kuga. Nepostojanje kompromisa i kosenzusa za bilo šta. Kriza – svega i više puta. Duga, široka i duboka podijeljenost. Neobrazovanje. Neznanje. Štela. (…) Ovo su samo neki od atributa koji su usko vezani za vještačku državnu zajednicu Bosnu i Hercegovinu u posljednjih 20 godina.

Političari, koje je narod bira već spomenutih 20 godina prema vjerskoj=nacionalnoj pripadnosti (a čuj, kako bi drugo?), uglavnom ništa ne rade da bi se ovo katastrofalno stanje promijenilo. A zašto bi kada im ono, kao takvo, odgovara. Eto na primjer nikad nisu kažnjeni za svoj nerad. Osim novih funkcija iznova i iznova, nagrađeni su milionskim iznosima na svojim računima ili računima supruga, sinova… (a ko da je bitno u istu je kuću), a preko leđa tog istog naroda koji, usput rečeno, skoro da nema hljeba da jede. Ali nema veze. Neka je „naš“ na čelu pa makar bile i nadrealistične mjere štednje: “Tri dana glad, četvrti dan opet glad, peti dan pravo glad, šesti dan agonija glad, ali sedmi dan graha, ali i parizera, nakoso!” U tom smislu naši izabranici, da bi i ostali tu gdje jesu što duže, s vremena na vrijeme formiraju poneku vještačku krizu kako bi sebi dali na značaju, ali i potpalili svoje birače.

Na prvi pogled, ali samo na prvi, takvu jednu hepo kocku zapalio je predsjednik SDA Bakir Izetbegović (u daljem tekstu kum Baka) koji je istakao da će bošnjački predstavnici u Narodnoj skupštini Srpske podnijeti zahtjev Ustavnom sudu BiH za preispitivanje imena Republike Srpske. Odmah da kažemo da tu nema ništa novo i da se (ime) Republika Srpska u bošnjačkim političkim krugovima maltene svakodnevno ukida od dana nastanka. Rahmetli Alija Izetbegović i Sulejman Tihić, klovn Sejfudin Tokić, ekolog Ramiz Salkić, poglavar čistoislamske BiH Mustafa Cerić, razni bošnjački akademici, profesori, samozvani i medijski proklamovani analitičari pokušali su i pokušavaju osporiti, kako to samo oni kažu, „ER-ES“. Tako se i kum Baka drži one stare “kud svi Turci tu i mali Mujo”.

Ali da krenemo detaljno i ispočetka, jer kum nije dugme.

Tako je kum Baka istako da on nije protiv naziva Srpske da “u ovoj zemlji jeste sve i srpsko, ali nije ekskluzivno srpsko, jer pripada i ostalima”. To, po logici stvari, znači da bi se Republika Srpska trebala zvati Republika Srpska, Bošnjačka i Hrvatska. Odnosno, da bi bili do kraja korektni, prefikse bi trebalo poredati po abecednom redu, pa bi novo ime trebalo glasiti Republika Bošnjačka, Hrvatska i Srpska. Kako je naziv predugačak, Republika Srpska bi se ubuduće skraćeno zvala Republika BHS (kao uostalom i naučno nepostojeći službeni jezik u BiH) ili pak Republika Bošnjačka, a moglo bi i Istočna Federacija BiH. Naravno, Srbi trebalo da su korektni i da osim ovoga prihvate i Muslimansku dekleraciju za Ustav.

Dalje je naglasio kum da su tobože “Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj građani 4. i 5. reda”. Kao prvo, prema popisu iz 1991. godine, na teritoriji današnje FBiH živjelo je 34 odsto Srba, dok ih je sada ispod pet odsto. Poređenja radi, u Republici Srpskoj 1991. godine živjelo je 27 odsto Bošnjaka, a prema popisu iz 2013. godine u Srpskoj živi 14 odsto njih. Druga stvar, u koje god mjesto, pa i najmanje selo, u Republici Srpskoj svratite, a gdje žive Bošnjaci naići ćete na džamiju, turbe, obnovljene kuće, svu infrastrukturu i sve što je bilo nekad. U FBiH situacija je drastično drugačija. Srbima se u FBiH oduzima imovina, bagateliše se sa zemljom i nekretninama, uništavaju se ćirilični natpisi, skrnave se pravoslavni hramovi, srpska groblja i tako dalje i tako bliže. Mislim da je ovo sasvim dovoljno da pokaže ko je to građanin četvrtog, petog, šestog… reda, diskriminisan, protjeran, etnički očišćen.

Kao „iskusni“ arhitekta bavio se kum Baka i lingvistikom pa je tako podcrtao da “u izvornom Dejtonskom sporazumu na engleskom jeziku Republika Srpska ne znači ništa”. Pitam se šta Republika Srpska znači na tzv. muslimanskom/bošnjačkom/bosanskom/bhs jeziku? Vjerovatno da znači nešto veliko i veoma značajno dok se stalno utrkuju ko će je prije uništiti. Uostalom, ako ćemo tjerati mak na konac, pitam se šta Bosna i Hercegovina znači na bilo kojem jeziku?

Naravno još jednom je podcrtano “da je Republika Srpska bazirana na kostima ubijenih i genocidu (i da ju kao takvu treba ukinuti)”. O besmislenosti genocida u Srebrenici napisane su mnoge studije zasnovane na međunarodnim izvorima, a  nerijetko i internacionalnih autora. Ja ću citirati profesora Emila Vlajkog (po ocu Hrvat, po majci Jevrej):  “Da su nacisti imali srpsku koncepciju genocidnosti onda bi poslije Drugog svjetskog rata bar četiri od šest miliona stradalih ljudi ostalo u životu. Ako se u Srebrenici desio genocid onda bi i ubijanje Srba u Sarajevu ili ono što su radile grupe muslimanskog ratnog komandanta Nasera Orića oko Srebrenice do 1995. godine, palile sela i ubijale civilno stanovništvo samo zato što su bili Srbi, trebalo okarakterisati kao genocid”. Uostalom, ako bi neko trebao da zna šta je genocid to je kum Baka i pripadnici njegove vjero-nacije. Pa skoro svi su bili u Handžar diviziji za vrijeme Drugog svjetskog rata. Pametnome dosta.

Na kraju, kao i svaki dobri samarićanin (musliman) naglasio je kum Baka da neće odmah prekrštavati Srpsku već da će “on i njegovi dati rok pola godine da se poprave odnosi u BiH“. Znači li to ako se odnosi poprave (šta god to značilo?) da onda neće biti problem imena Srpske? Da više Srpska neće biti genocidna tvorevina? Da Srbi više neće biti zločinci, monstrumi, agresori, separatisti? (…) Ako se odnosi poprave hoće li Bošnjaci i Hrvati biti građani prvog reda? Hoće li Srbima prepustiti ekskluzivno pravo na Srpsku?

Treći Njutnov zakon

Naravno kao i za sve u BiH prijedlog kuma Bake izazvao je brojne reakcije.

Kad su upitanju njegovi sunarodnici prijedlog je dočekan uz ushićenje i vatromet, pogotovo onih desnih. Lijevi (takvi su samo na papiru) isto misle samo ne smiju to reći naglas već krišom Baku tapšu po ramenu i odaju mu počast za hrabrost i podvig. U suštini „na Istoku stare priče na Zapadu ništa novo“.

Međutim, suštiniski predstavnik onih za koje se, između ostalih, kum Baka zalaže i smatra da su diskriminisani, ne podržava inicijativu. Naime, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović ističe da je inicijativa samo „hir jednog pojedinca i jedne politike, te da kao takva nanosi štetu i nepovjerenje koje jača“. „Ako je danas u Ustavu BiH Republika Srpska zapisana kao entitet sa tim imenom, koristimo ga i baštinimo od 1995. godine, ponovo otvaranje takvih pitanja 2019. godine može da ima samo neki drugi cilj, odnosno opet nestabilnost ili otvaranje rasprava između predstavnika dva naroda u ovom slučaju“, istako je Čović i time se jasno orgadio od inicijative.

Takođe, a svakako začuđujuče, i visoki predstavnik u BiH Valentin Incko je rekao da je najava inicijative za osporavanje naziva Republike Srpske pred Ustavnim sudom BiH, usred rasprava o formiranju vlasti, neodgovorna, kontraproduktivna i dodatno podriva poverenje među konstitutivnim narodima i njihovim političkim predstavnicima, te podsetio da se, prema Ustavu BiH, BiH sastoji od dva entiteta – Republike Srpske i Federacije BiH.

Reakcije iz Republike Srpske bile su prirodne.

Gdje ima dima ima i vatre

„Što se ostaloga tiče, smatram da Kartaginu treba uništiti“ (Cetĕrum censeo Carthagĭnem esse delendam) čuvena je rečenica kojom je rimski cenzor Marko Pontije Katon Stariji završavao svaki svoj govor u senatu. Na stranu to šta je želio da kaže, najbitnije je što je to stalno ponavljao. Vidimo da je ovaj metod obraćanja javnosti i danas itekako prisutan u političkim krugovima Sarajeva samo je malo modifikovan. Mnogi su, počev od Alije, u Dejtonu, ali i prije i polije njega, pokušali izmjeniti političku i geografsku činjenicu koja se od 1992. godine zove Republika Srpska. Tako i danas u federalnim medijima provejavaju kovanice „manji BE-HA entitet“, „ER-ES“ i sl. koje se godinama pokušavaju nametnuti u javnom prostoru BiH, ne bi li se izbjegao naziv Republika Srpska. S druge strane, ne insistira se na činjenici da je FBiH entitet. Pa se može čuti i pročitati na primjer da je Fadil Novalić federalni premijer, ali je Radovan Višković premijer entiteta RS. Stoga, očito je da je Izetbegović mlađi izgovorio naglas ono što svi u FBiH misle i priželjkuju. Međutim, postavlja se pitanje koje sve namjere i posljedice može da ima ova inicijativa?

Neki će reći da je ovo dogovor vlastodržaca i još jedna više predstva za narod kako bi se skrenula pažnja sa suštinskih problema, o kojima već govorismo na početku naše priče. Drugi je to posljednji trzaj SDA, jer evidentno je da će biti izopštena iz nove vlasti, pa pokušava da nekim iracionalnim, ali svakako potezima koji djeluju na emocionalne komponente stavova građana, dobije podršku i svoj komad vlasti.

Ako se pozovemo na nauku i struku zaključujemo da Ustavni sud BiH ne može mijenjati pojedine odredbe u Ustavu BiH, a jedna od tih odredaba je da se BiH sastoji od dva entiteta – Republike Srpske i Federacije. Takođe, o bilo kojoj promjeni Ustava odlučuje Parlamentarna skupština BiH, to jeste promjene Ustava moraju biti prihvaćene u oba doma Parlamentarne skupštine u istom tekstu. Ustavne promjene će biti usvojene ukoliko za njih glasa 2/3 prisutnih poslanika u Predstavničkom domu i većina delegata Srba, delegata Bošnjaka i delegata Hrvata u Domu naroda. U suštini za promjenu Ustava BiH potrebna je politička volja i većina, a toga u BiH nema ni za poribljavanje rijeka.

Međutim, svakodnevno medijsko etiketiranje i demonizacija svega što je srpsko veoma su opasni i treba ih shvatiti veoma ozbiljno. Podsjećanja radi, Ustavni Sud BiH je 2004. godine, “zbog diskriminacije”, prvo ukinuo prefiks srpski iz svih gradova u Republici Srpskoj. Onda je Ustavni Sud BiH 2006. godine proglasio neustavnim grb Srpske, a zatim 2007. i himnu. Takođe, Ustavi Sud je 2014. godine proglasio neustavnim i Dan Republike Srpske. Kad se ovome dodaju i mnogobrojne prenesene nadležnosti, tužbe za genocid protiv Srbije i Srba (često i bez pravnog predstavnika pred sudom u Hagu) jasno da ovakve inicjative nisu bezazlene. Gledajući iz iskustva i poznavajući političke procese u BiH začas se na dnevnom redu Ustavnog suda BiH može naći i ova inicijativa koju će Bošnjaci i stranci izglasati.

Zato, neophodno je pod hitno donijeti političke i pravne akte, koji će u slučaju nemogućnosti nastavka života u državnoj zajednici BiH spriječiti asimilaciju Srba u Bosance i regulisati opstanak Srpske i Srba. A i reagovanje visokog predstavnika bi trebalo „iskoristiti“, jer možda i međunarodna zajednica konačno shvata da se i u srcu Balkana nalazi tempirana bomba koja može da pukne u svakom momentu i da ratuje džihad za islamsku državu.

Autor: Miloš Malović