Profesor književnosti i humorista, Milovan Jevtović iz Pala, dugo godina je radio kao urednik na Radio Sarajevu i pisao tekstove za nekad najpopularniju emisiju "Cik cak" koja se emitovala nedjeljom.

Bio je idejni tvorac "Todora Inokosnog", koji je zasmijavao slušaoce sarajevskog radija širom Jugoslavije. Humorističke tekstove objavljivao u studentskom listu "Naši dani", Radio-televiziji Sarajevo, Radio-televiziji Republike Srpske, TV Kanal S, Novom Oslobođenju...

Scenarista je humorističke serije Goli život, emitovane na Srpskoj televiziji 1994. godine. Godine 2007. je objavio zbirku pjesama "Nezaštićeni svjedok", a kasnije je izašlo i njeno dopunjeno izdanje. Pisao je i za nekadašnje "Paljanske novine".

Pored književnosti i lijepe pisane riječi, Milovan je veliki zaljubljenik u sport, odnosno nordijsko skijanje.

U razgovoru za portal Katera Milovan se prisjetio sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, koje je većim dijelom proveo na Radiju Sarajevo, a zatim i perioda provedenog u srpskim medijima tokom i nakon rata.

Kada ste počeli da pišete humorističke tekstove i kako ste započeli karijeru na radiju?

Milovan Jevtović:  Prvi put zvanično sam počeo da pišem na drugoj godini fakulteta, ali sam čak i u osnovnoj školi i u gimnaziji imao ulogu nekog „zabavljača“, šaljivdžije, to je lijepo prihvaćeno u društvu i bio sam na neki način popularan. Negdje na drugoj godini fakulteta, u listu "Studentski dani" sam počeo da objavljujem rizme, skečeve, te dvije forme koje su mi najviše odgovarale, i krenulo me je u početku jako dobro. Sjećam se da je nakon mjesec-dva dana rada, urednik humorističke rubrike u tom listu Ismet Bekrić, na sastanku redakcije rekao ostalim saradnicima, da se ugledaju na mene, da im takav humor treba.

Već na trećoj godini fakulteta uspio sam da objavim prve radove na Radiju Sarajevo u emisiji koja se prvo zvala „Čičak“, a kasnije je preimenovana u „Cik-cak“. Počeo sam da objavljujem svake nedjelje, napišem tekst, snime ga glumci, tako sam postao redovni saradnik Radija Sarajevo. Nakon toga sam pisao humorističke tekstove za "Selo veselo", koja je bila nevjerovatno popularna emisija. Mislim da je i sada nemoguće postići takvu slušanost kao što je ta emisija bila slušana.

Foto: S.Kovačević/Privatna arhiva

Kako je izgledao taj period proveden na Radio Sarajevo u to vrijeme?

Milovan Jevtović: Bilo je tu mnogo humorističkih reportaža, o samom selu, sve rubrike sam ja radio, poput: "Humoristički ambar", "Veseli vojnički ranac", "Zemljaci", "Jazo Kapara" i drugi. Ali, kao najvažnije sam smatrao moje učešće u "Cik-caku". To sam nekako shvatao ozbiljnije, to su bile godine između 1966. i 1970., kada sam završio fakultet.  Negdje 1969. godine Radio Sarajevo je donio odluku da napravi jedan konkurs za najbolji tekst godine i odmah sam krenuo od januara mjeseca sa tim likom Todora Inokosnog. Konkurs je bio da se bira najbolji tekst nedjelje, mjeseca i tako čitave godine...

Taj moj tekst je pobijedio prve, druge, treće, četvrte nedjelje, zatim u narednom mjesecu pobjeđuje i prve, druge, treće nedjelje...onda se neko sjetio ako pobijedi četvrte nedjelje neće dobiti 12 učesnika, pa su rekli: "Ovo ne važi". Tako su išli 12 mjeseci, završni festival je bio u Zenici, ja sam osvojio ipak prvo mjesto. Kasnije nisam išao mnogo na konkurse, bio mi je cilj da to dobro napišem, tada sam i završio fakultet. Nakon toga sam radio i kao profesor u Saobraćajnoj školi u Velešićima.

Bio sam stalno prisutan i u emisiji "Selo veselo" i u "Cik-caku", a onda nakon što je Nikola Škrba otišao u penziju ja sam prešao za stalno na Radio Sarajevo da radim od 1980. pa sve do 1992. godine, gdje sam bio urednik emisije "Cik-cak".

Zbog čega je emisija "Cik-cak" dostigla toliku popularnost među slušaocima?

Milovan Jevtović: To je bila najslušanija emisija, tu sam sazreo. To je jedno vrijeme bila jedna od najboljih radio emisija u SFR Jugoslaviji. U jedno vrijeme, osjetio sam da je emisija malo stagnirala jer je imala slabu satiru, kritika se odnosila uglavnom na neke direktore, šefove, u samu politiku nismo smjeli ulaziti, međutim ja sam odjednom osjetio da to treba da bude glavni cilj, da emisija postane aktivna, da ide do samog vrha vlasti. Zbog toga, jednom zamalo nisam ostao bez posla, a to je bilo 1985. godine. Završio sam na nekom internom sudu Radio Sarajeva zbog toga što sam se drznuo da napadnem sami vrh vlasti...

Naime, trebalo je dobro zapakovati nekakvu ideju i lansirati je, a publika je mogla da osjeti na koga se tu cilja. Poslije Titove smrti bilo je jako zaoštreno stanje, strašno se pazilo da ne bi ko "dirao Tita". Tako je nastala šala, kada recimo Todor Inokosni ulazi u studio i obraća se jednoj djevojci ovako: 

"Snajka, daj da mi ispuniš ovaj formular, dižem kredit“, a ona njemu kaže: "Jao, nemojte, ja ne volim kredite, kad sam dužna ne mogu da spavam“. On njoj kaže: "A kako tek spava onaj kojem su dužni?". Ona ga pita: "Pa je li taj kredit povoljan?", kaže on: "Kako nije povoljan, kredit dugoročan, a ja star", to je bio aluzija na Tita.

Foto: S.Kovačević/Privatna arhiva

Uprkos teškom ratnom stanju u našoj zemlji, na TV ekranima emituje se serija "Goli život" po Vašem scenariju. Kako je nastala ta serija?

Milovan Jevtović: Moje tadašnje kolege sa televizije Ilija Guzina, Risto Đogo i drugi su mi tražili da napišem malo humora u tom "crnom vremenu", da se ljudi malo nasmiju. Ja sam prihvatio tu ideju, uzeo sam za inspiraciju ljude iz mog okruženja, jedno selo i likove iz sela, gdje sam predstavio to njihovo dovijanje za vrijeme rata, doživljaje iz sela...Zamišljeno selo Izvori, iz okoline Pala, u kojem se radnja dešavala. Nije tu bilo samog rata, to je bila pozadina, oni se dovijaju da izađu iz svih tih problema.

Kada ste objavili knjigu "Nezaštićeni svjedok"?

Milovan Jevtović: Knjigu sam objavio sasvim slučajno. Odštampao sam dva izdanja knjige "Nezaštićeni svjedok", ali sam te pjesme godinu dana pisao u nekadašnjim "Paljanskim novinama". Dobio sam zadatak od urednika novina Gordane Samardžić da pošaljem po jednu pjesmu, i ja sam tako pisao, taman taj termin mi je dobro odgovarao i da nije bilo tih novina, ja tu knjigu ne bih nikad napisao.

Najbolje pjesme su one koje u sebi sadrže priče, sad ako gledamo da je priča osnova književnosti, ako gledamo Ilijadu i Odiseju, kao najbolja djela svjetske književnosti, naše divne epske pjesme, sve su to priče u stihu i desetercu, tako su i ove moje pjesme, u knjizi "Nezaštićeni svjedok". 

Kako ste, pored svakodnevnih obaveza na poslu i u medijima, pronašli vremena za sport? Zašto baš nordijsko skijanje?

Milovan Jevtović: Može se reći da sam iz nužde odabrao nordijsko skijanje, tako što sam zimi, kada padnu veliki snijegovi, u školu na Pale išao na skijama. Tako sam počeo skijati, a inače, prva četiri razreda osnovne škole sam završio u selu Pavlovac. Zatim, peti razred sam išao u Sarajevo, a šesti i sedmi na Pale. Osmi razred sam završio u Sarajevu. Od šestog razreda osnovne škole krenuo sam na skijaška takmičenja, a kasnije tokom pohađanja gimnazije u Sarajevu, postao sam član Sarajevskog smučarskog kluba. To što sam išao na skijama više mi je važilo nego ono što sam naučio u školi, jer sam zahvaljujući skijanju doživio najljepše trenutke, obišao mnogo svijeta.

Foto: S.Kovačević/Privatna arhiva

Kasnije, po završetku takmičarske karijere, bio sam najuporniji skijaški radnik i stvorio sam na hiljade takmičara kroz tri kluba. Sarajevski smučarski klub je bio ugasio nordijsku sekciju, koju sam po završetku karijere obnovio. Prije toga, osnovali smo Smučarski klub "Trebević", koji smo kasnije "utopili" u SSK. Poslije rata smo osnovali Smučarski klub "Istočno Sarajevo", sa kojim smo krenuli od nule, a danas imamo takmičare na ZOI. Naš takmičar, a sada trener Mladen Plakalović učestvovao je na tri ZOI, kao i Strahinja Erić, koji je učestvovao na ZOI u Pekingu.

Biografija:

Milovan Jevtović rođen je 1945. godine u selu Luke na Trebeviću, opština Pale. Osnovnu školu pohađao je u selu Pavlovac, na Palama i u Sarajevu, gdje je završio i Prvu gimnaziju, a zatim i studije književnosti na Filozofskom fakultetu.

Po završetku fakulteta, jedno vrijeme je istovremeno radio na Radiju Sarajevo i predavao srpski jezik i književnost u Saobraćajnoj školi u Velešićima, a zatim je stupio u stalni radni odnos na ovom radiju, gdje je ostao do 1992. godine.

Od 1992. godine radio je na RTRS, "S kanalu", Novom Oslobođenju. Scenarista je humorističke serije "Goli život", emitovane na Srpskoj televiziji 1994. godine. Godine 2007. je objavio zbirku pjesama "Nezaštićeni svjedok".

Dugogodišnji je skijaški i sportski radnik, a trenutno je sekretar Smučarskog kluba "Istočno Sarajevo".

Razgovarao: Miljan Rašević