Našoj redakciji je, povodom Dana boraca, stiglo pismo čitaoca, našeg sugrađanina, Mladena Krsmana, koje prenosimo u cjelosti. 

„Povodom Dana Borca!

Bio dan Borca! Izašli političari, boraca bilo na kašiku. Ne mogu reći da se slavi, ali ne mogu reći ni da se žali.                                                                                                                  

Osnovno pitanje koje može danas svaki  borac sebi da postavi, bez obzira u kojoj vojsci bio, jeste: „Jesam li se za ovo borio“?

Muslimani nisu dobili „muslimansku državu“, Hrvati „ Herceg Bosnu“ ne smiju ni pomenuti, a ni  Srbi nisu  dobili državu srpskog naroda kakvu su željeli. 

Pa zašto smo onda ratovali? Izgleda da smo džaba krečili!

Moj brat – nezaposleni dobitnik medalje za hrabrost, moj badžo Srđan-Beli Vuk ubijen na pravdi boga, Sejo moj drug iz prošlog života ili tamo neki Mario, ili ja – RVI i hiljade drugih se nismo borili za ovakvu državu pa kako god se ona zvala..

Borili smo se za opšte društvene vrijednosti, za pravdu, slobodu, napredak, posao, pa tek na kraju za svoju ideologiju, narod, državu kako smo to svi pojedinačno zamišljali.

Ako je i obrnut redoslijed, nema velike razlike.    

Ponekad pomislim, Bože oprosti, da su najbolje prošli ovih  dvadeset i nešto hiljada mrtvih (ili 100 000 hiljada na svim stranama) jer ne gledaju u šta se pretvorilo ono za šta su izgubili glavu, a porodice su im koliko-toliko obezbijeđene.

U ratu smo svi bili iz različitih pobuda.

Neko zbog nacionalno probuđene svijesti, neko zbog političkog ili materijalnog interesa, neko iz ideoloških razloga, neko je zaveden, neko, kao na primjer ja i mnogi drugi, jer je to bilo pitanje obraza i fizičkog opstanka.

Neko se ogriješio, većina nisu. Neka svako nosi svoj teret i plati cijenu. 

Da ima poštenja i razuma samo bi jedna formulacija opisala to što se dogodilo.

U BiH se dogodio besmisleni rat obilježen ratnim zločinom (meni je prihvatljivo i genocidom) nad  Jugoslovenima, Hrvatima, Srbima, Muslimanima, a počinili su ga Muslimani, Hrvati, Srbi i  Jugosloveni  svesrdno  potpomognuti zapadnom  i istočnom međunarodnom zajednicom.

I jasno je kao dan da povratka na staro nema..Ali, šta ćemo, kako ćemo dalje?

Zvanične tri politike sa sve opozicijama mlate praznu slamu o nacionalnim interesima, državama, svjetskim interesima, globalnim kretanjima , religiji, a dotle se običan narod zadovoljava  sa malo mira i posla.

Opstajemo samo ako smo uredili i dobro organizovali „svoj  mikro svijet“, ako se okrenemo da ne gledamo Papke, ako začepimo uši da ne čujemo krkane, ako kuliramo obećanja.

Pitanje je  dokle ovako?? Dokle ovako?

Od  100  posto iz mašinerije ovih koji žive od ovog nakaradnog sistema izdvajam 10 posto normalnih i ni postotka više.

Pa kako Vas više nije sramota?

Napravili ste od naroda „fukaru“. Kao ono igrate po nekim globalnim pravilima, kradete za sebe, a narod iscrpljujete sijanjem straha i manipulacijama.

Dokle ćemo biti eksperiment, dokle će nam se svijet smijati, gdje je tu malo razuma?  Tamo gdje ima razuma ima i napretka. Kako ste tako nezasiti, bahati, prokleti?

I ne pišem ovo zbog sebe. Ja sam srećan čovjek. Na Krstovdan 1993. godine teško ranjen, previjajući sam sebe sam  rekao: “Samo da ostanem živ, biću srećan i zadovoljan koliko god postignem“.

Moja  familija je jedna od rijetkih dokaza da se može biti srećan i bez članstva u partiji, posla u Ministarstvu ili opštini, talova sa Distribucijom ili Šumarstvom, čuvanja nacionalnog interesa u zajedničkim organima.

Treba vas sve poslati na jedno pola godine, dovoljno je, u Hilandar, ili neku džamiju u pustinji ili neku crkvu na Sardiniju, pa da prosvijetlite dušu, da shvatite da griješite, da se  promijenite „drastično“, inače vam sljeduje puno  više  od ovo pola godine  ali iza rešetaka ili na lošoj strani istorije.

Ali dokle čovjek ima pravo da šuti? 

Iz pristojnosti, vrlo rijetko sam  komentarisao razne objave. Kakvih sve tu gluposti ima, kakvih laži, istorijskih manipulacija, vulgarnosti.    

Jedan dan je dovoljno prelistati štampu, odgledati tv nekoliko sati i pogledati desetak političkih postova sa komentarima da se jasno vidi šta se zbiva.

Jasno se vidi nepomirljiv konflikt. 

Pa Rusi i Ameri se dogovorili za onoliku Aljasku, a vi ne možete da se dogovorite oko običnog morskog spruda kojeg plima potpuno prekrije pa ga nema pola dana..Oko običnog riječnog ostrvceta ne možete da se dogovorite, oko zastavice na stolu, oko naslovne strane, oko imena, oko mosta oko sporta oko muzeja, oko pjesme, oko škole, oko fotolje, oko para, oko žena.

Ispali smo kao loš brak i jasno je da poslije tolikih uvreda nema više zajedničkog života. Ali kod nas, žena što uzima stan u centru, a muž kome sljeduje vikendica ne mogu ni o tome da se dogovore, a mi – djeca ih uopšte ne interesujemo.

Vidim ponovo rat, a molim Boga za revoluciju. Rat ne može donijeti ništa dobro, stradanje svima, a revolucija bi mogla proći i relativno mirno sa malo žrtava.

Samo da se pojavi nova ideja i nova snaga, novi mlad čovjek, dovoljno pametan, lud i hrabar... Njega bih podržao. Nikako opozicija, nikako nacionalni pokret.

A  „ludi narod“  da se prosvijetli, da čita, da radi, da misli i da ne prodaje dušu za šaku obećanja“.

S poštovanjem,                                                                                                       

Mladen Krsman