Treći put Bog pomaže, narodna je izreka, a Momir Ašonja iz Rogatice, koji živi i sportski djeluje u Istočnom Sarajevu, nada se da će njemu pomoći da ovog puta bude i izabran među deset najboljih sportista na prijedlog Šahovskog saveza invalida Republike Srpske.

Njegovi šahovski počeci datiraju još iz vremena kada je kao dječak živio u selu Rađevići.

- Pošto sam i tada bio sa primjetnim hendikepom zbog slabovidosti nastojao sam da ni u čemu ne zaostajem iza mojih vršnjaka. Pružila mi se prilika da se bavim šahom i maksimalno sam je iskoristio. Vrlo brzo sam "pregazio" moje vršnjake koji nisu imali moj ili bilo koji drugi zdravstveni problem i sve češće matirao i svoje šahovske učitelje. Išao sam logikom da se kao osoba sa hendikepom moram više zalagati od onih koji su zdravi, morao sam više i marljivije raditi nego oni. Šansa je bio šah.  Naravno, kao i svaki drugi početnik pošao sam od nule i pravio korak po korak, sa turnira na turnir, iz pobjede u pobjedu. Bilo je i poraza od boljih od kojih sam učio i napredujući došao do zvanja majstorskog kandidata - naglasio je Ašonja.

Prelaskom u Sarajevo napredovao je i šahovski.

- Nisam se nikad šahom bavio profesionalno, ali je ta drevna igra mudrih toliko ušla u mene da sam se sa šahom jutrom budio i kasno noću lijegao na spavanje. Bio je moja najveća ljubav i opsesija nerijetko i na ličnu i porodičnu štetu. U šahovskom klubu provodio sam više nego kod kuće i u porodici. Supruga mi je govorila da sam više sa šahom nego sa njom?! Zbog toga nikad nisam zažalio. Jer, šah je postao i još je sastavni dio moga života - naglasio je Ašonja.

Igrao je i velike i male turnire, a najdraži mu je nastup na Svjetskom šahovskom prvenstvu u Beogradu 2010. godine.

- Sa radošću i tugom išao sam i na brojne memorijalne turnire. Radost je dolazila u tome što sam imao priliku da igram u čast nekog mog šahovskog druga, a tuga što je uglavnom rano otišao sa šahovske scene i od nas, njegovih prijatelje i poznanika. Iako su me stigle godine, još se ne predajem i samo u ovoj godini sam organizovao 25 šahovskih turnira. I dalje kao predsjednik vodim Šahovski klub Hendikep u Istočnom Novom Sarajevu i sekretar sam i aktivni član Šahovskog kluba Gorski Termag u Rogatici - dodao je Ašonja.

Priznanja

Momir Ašonja uz šah angažovan je i u drugim oblastima dostupnim njegovim mogućnostima. Sve radi na volonterskoj i amaterskoj osnovi o čemu svjedoči i priznanje za najuspješnijeg volontera Srpske za 2020. godinu.  Predsjednik je Gradske organizacije slijepih i slabovidih lica u Istočnom Novom Sarajevu. Dobio i zlatnu plaketu od Saveza slijepih i  slabovidih lica Republike Srpske. Tu su i brojne plakete, zahvalnice i  pehari sa šahovskih turnira, ali i priznanje za sportistu invalida Srpske za  2016. i 2018. godinu. Tu su i brojna priznanja za najboljeg sportistu i sportskog radnika grada i opštine Istočno Novo Sarajevo i Istočna Ilidža počev od 2009. do 2020. godine.

Piše: Sreten Mitrović