Na suđenju optuženima za zločine nad srpskim civilima u ilijaškom selu Čemerno u junu 1992. godine, svjedok Tužilaštva BiH Neđo Marinković izjavio je da je tokom napada na selo vidio kada su muslimani iz štale Mlađe Damjanovića istjerali četiri ženske osobe, koje su kasnije na putu pronađene mrtve.

Marinković je rekao u Sudu BiH da su iz štale istjerane Mlađina majka, njegove dvije sestre i još jedna starija žena, nakon čega je čuo nekoliko pojedinačnih pucnjeva, dodajući da od žbunja pored puta nije mogao da vidi ubijanje, ali da su one na tom mjestu pronađene mrtve.

Svjedok je ispričao da je na Čemerno dolazio nekoliko dana prije napada 10. juna 1992. godine, gdje je iz Okruglice svojim kamionom dobrovoljno prevozio srpske izbjeglice.

- Na Čemerno sam tri-četiri dana prije napada dovezao Srbe iz Debele Međe i Dabravine koji su bili na Okruglici, među kojima sam znao Gorana Bunjevca, mladića bez puške. Osim mještana sela - Trifkovića, Damjanovića i Raševića i mnogo izbjeglica, gore je bila i neka nazovi vojska, mladići koji su tek odslužili onu vojsku, kao i kapetan Momir Šikuljak kojeg su šutali iz svake brigade i sa kojim sam bio u svađi - ispričao je Marinković.

Svjedok je rekao da je noć prije napada ostavio kamion blizu haubice kada je sreo Miroslava Jankovića i Stanoja Mirkovića koji su pošli na stražu jer su čuli da će biti napadnuti. Zamolili su ga da, iako nije bio vojno angažovan, bude s njima, na šta je on pristao.

- Negdje oko ponoći zamijenio me Manojlo Đuka, dijete sa posebnim potrebama, zbog čega sam se i posvađao sa Šikuljakom. Bilo je kišovito i hladno, pa sam otišao u kuću Mlađe Damjanovića gdje sam zaspao pored peći. Miro i Dragan otišli su u štalu, gdje je već bio Svetozar Kapetanović - naveo je Marinković.

Nastavljajući svjedočenje, rekao je da ga je pred zoru probudila pucnjava sa svih strana, posebno oko kuće Milanka Trifkovića, te da se čulo: "Hvataj žive", "Alahu ekber", a čuo se i Milenko kako viče: "Kume, nećeš valjda moje"?

- Kada sam izašao napolje vidio sam da se Mlađo, koji je izašao ranije, sakrio u rupu ispred kuće u koju sam i ja uskočio. Tu smo bili desetak minuta, a kada se malo utišalo, potrčali smo prema stijenama. U jednom momentu sam se okrenuo i vidio da sam bio na meti. Samo sam uočio da je lice koje me gađalo i promašilo bilo u maskirnoj uniformi - rekao je Marinković.

Svjedok je dodao da je sa stijena, gdje su se on i Mlađo sakrili, vidio kako su iz štale Mlađe Damjanovića istjerane četiri ženske osobe, koje su kasnije pronađene mrtve.

Stigavši na Karaulu u popodnevnim časovima, on se sa članovima svoje familije vratio na Čemerno da vidi ima li živih.

- Vidio sam pobijene pored puta. Nisam ih zagledao, bio sam u bunilu. Kuće i štale su bile zapaljene, a kada sam sreo Petra Raševića on mi je rekao da se Mira Todorović sa oko 20 ljudi sakrila u pećinu. Kasnije sam čuo da je Branka Trifković preživjela ranjavanje - posvjedočio je Marinković.

Bivši pripadnik Ilijaške brigade Vojske Republike Srpske Sreto Pantić rekao je da je u Ilijašu čuo da je stradao narod na Čemernu, gdje su nekoliko dana prije napada iz zaseoka Radinje, između Mahmutovića Rijeke i Čemerna, otišli njegov otac i stric Milan, strina Danica i njihovi sinovi Milan i Miro.

- Narednog jutra nekoliko nas otišlo je kamionom do Karaule, a odatle pješke do nove kuće Dragana Damjanovića na Čemernu, gdje smo vidjeli devet-deset pobijenih. Prepoznao sam rođaka Miru koji je ležao u lokvi krvi i kojem su bili odsječeni jedno uvo i tri prsta do zgloba - svjedočio je Pantić.

On je dodao da je na putu prema kući Trifkovića sreo Petra Raševića koji mu je rekao da su Bunjevci, te Milenko i njegov sin Rajko Trifković ubijeni, a da je Branka Trifković ranjena.

Tužilaštvo BiH tereti Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine zajedno sa drugim licima svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.

Optužnica bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH tereti da su 10. juna 1992. godine napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina.

Ubijeno je desetak žena, a u napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba koji su mučeni i ubijani.

Nastavak suđenja zakazan je za 19. decembar.