Svjedok Ljubinko Lukić danas je pred Sudom BiH rekao da je 3. maja 1992. godine ranjen prilikom izvlačenja kolone JNA iz Sarajeva, da su u sanitetu ubijeni pukovnik Budimir Radulović i Normela Šuko.

Lukić je tokom svjedočenja video-linkom iz Beograda na suđenju u predmetu "Ejup Ganić i ostali" za napad na pripadnike JNA u Dobrovoljačkoj ulici naveo da je u tom periodu bio pukovnik i da je obavljao dužnost načelnika intendanske službe Druge armijske oblasti JNA.

Kao svjedok Tužilaštva BiH ispričao je da se 2. i 3. maja 1992. godine nije moglo izaći iz zgrade komande zbog pucnjave, te da je objektu bila isključena voda, a on je 3. maja dobio obavještenje da se vojska spremi za pokret prema Lukavici iz koje su došla teretna vozila TAM.

Lukić nije znao koliko je tačno vozila stiglo, ali je naveo da je počelo pakovanje stvari i ljudstva, te da nije dobio nikakvo uputstvo.

- Posljednji sam ušao u vozilo TAM 5000, a Zoran Radović je bio vozač. Imao sam oficirsku torbicu i lično naoružanje. Kada je kolona krenula na prvom raskršću sam vidio vojnika s puškom koji stoji na obezbjeđenju i pozvao sam ga da sjedne s nama u kabinu - ispričao je Lukić.

On je naveo da su se natovarenim vozilom kretali uskom ulicom od Bistrika ka Drveniji, a da su po trotoarima bile protivtenkovske mine i da je za njihovim vozilo išao sanitet sa velikim znakom crvenog krsta u kojem je bio načelnik sanitetske službe pukovnik Radulović.

- Ušli smo u kružni tok i sve je stalo. Naišla je grupa poluuniformisanih i neuniformisanih lica koji su nas natjerali da izađemo, uzeli nam naoružanje i naslonili na kabinu. Bila je i druga grupa koja je prilazila i na trotoaru je ležalo uniformisano lice naoružano puškomitraljezom koje nas je držalo na nišanu - rekao je svjedok.

On je ispričao da je ta druga grupa produžila do saniteta, te da je jedno uniformisano lice udarilo u vozilo, a pošto je Radulović odbio da otvori vrata to lice je pucalo i tada su ubijeni Radulović i žena koja je bila civilno lice na službi u JNA, a nekoliko ih je ranjeno.

- Onda su okrenuli i pucali u nas. Zadobio sam ranu lijeve butine, imao sam 16 šavova - rekao je Lukić napominjući da u momentu ranjavanja svi koji su izašli iz TAM-a nisu bili naoružani.

Prema njegovim riječima, nakon nekog vremena je naišlo vozilo "pikap", u čiji je gepek ubačen tako da su mu noge visile vani, te mu je u tom autu lice u uniformi HOS-a /Hrvatskih odbrambenih snaga/ naslonilo cijev od puške na glavu.

Lukić je ispričao da je odvezen na neku lokaciju na kojoj su sakupljali ranjene, gdje mu je skinuta uniforma, nakon čega je kombijem odvezen u bolnicu Koševo.

Svjedok Tužilaštva je rekao da razmijenjen 8. ili 9. maja, a da je tom prilikom tadašnji vođa muslimanske paravojne jedinice Juka Prazina došao pred bolnicu, psovao i galamio, te da je mogao da radi šta god hoće.

Tokom unakrsnog ispitivanja odbrane optuženih su ukazivale na razlike u današnjoj izjavi i zapisnicima izjava koje je svjedok dao 20. marta i 21. juna 1995. godine.

Odbrane su, takođe, uložile prigovor zbog saslušanja video-linkom jer je svjedok mogao doći lično u Sud i pored činjenice da mu je 80 godina.

Kad je riječ o zapisnicima svjedok je potvrdio svoj potpis na izjavi od juna 1995. godine dok je za potpis na izjavi od marta 1995. godine rekao da nije siguran.

Za napad na kolonu 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Naredno ročište zakazano je u srijedu, 8. aprila, kada će svjedočiti dva svjedoka Tužilaštva iz Sarajeva.