Ruski književni klasik Fjodor Mihailovič Dostojevski /1821-1881/, prema mnogim kritičarima jedan od najvećih pisaca svih vremena, preminuo je na današnji dan 1881. godine.

Dostojevski je hapšen kao učesnik utopijsko-socijalističkog kružoka Mihaila Vasiljeviča Petraševskog Butaševiča i osuđen na smrt 1849. godine, ali je kazna zamijenjena progonstvom u Sibir, gdje je proveo 10 godina.

Njegova rana djela inspirisana su socijalnim tragedijama malih ljudi.

Osnovne odlike njegove literature - poniranje u podsvijest, traganje za korijenima ljudske tragike, fenomen religije i veza čovjeka i Boga predstavljaju glavnu preokupaciju modernog romana, a na svjetsku literaturu uticao je više nego ijedan drugi pisac.

Duboko je, kao niko ni prije ni poslije njega, ponirao u ljudsku psihu i rasvjetljavao tajnu ljudske prirode.

Napisao je romane: "Zločin i kazna", "Braća Karamazovi", "Zli dusi", "Mladić", "Kockar", "Idiot", "Dvojnik", "Netočka Nezvanova" /nedovršen/, "Zapisi iz mrtvog doma" i "Selo Stepančikovo i njegovi žitelji".

Od pripovjedaka je, između ostalog, napisao: "Bijele noći" i "Ujkin san", a bavio se i publicistikom /"Piščev dnevnik" i "Politički zapisi"/.

Dostojevski je jedan od najuticajnijih pisaca ruske književnosti. Prema širini i značaju uticaja, posebno u modernizmu, bio je svjetski pisac u rangu Vilijema Šekspira i Migela de Servantesa.

Realizam Dostojevskog predstavlja svojevrsni prelaz ka modernizmu jer njegovo stvaranje upravo u epohi modernizma postaje neka vrsta uzora načina pisanja.

Utemeljivač je psihološkog romana, a, prema mnogima, i preteča egzistencijalizma.

Veliki dio života bio je u lošoj Finansijskoj situaciji, a morao je da izdržava i porodicu preminulog brata.

Dostojevski je često bio depresivan, kockao se i stalno vraćao dugove.

Jedno od najpoznatijih djela Dostojevskog "Zločin i kazna" napisano je u rekordno kratkom roku i brzo objavljeno kako bi pisac uspio da vrati kockarske dugove, a pošto ih je otplatio ponovo je ostao bez novca.

Taj roman je Dostojevskom donio slavu, ali ga nije spasio bijede.

Izdavač ga je ucjenjivao i nudio 3.000 rubalja za pravo da izdaje njegova djela, ali uz obavezu da napiše još jedan roman.

Nemajući izbora, Dostojevski je pristao. U isto vrijeme je napisao i knjigu "Kockar" zbog ugovora sa svojim izdavačem.

Za vrijeme srpsko-turskog rata /1876-1877/ više puta je pisao o Srbiji i Crnoj Gori i dobrovoljcima.

Preminuo je 9. februara 1881. godine u Sankt Peterburgu od posljedica krvarenja uzrokovanog epileptičnim napadom. Poslije dva dana, njegovo tijelo je ispratila na groblje bezbrojna masa naroda, monaštva i sveštenstva.

Sahranjen je na groblju Tihvin, pri Manastiru Aleksandra Nevskog. Procjenjuje se da je 40.000 ljudi prisustvovalo sahrani ovog književnog velikana.