Od svih manastira na Fruškoj gori, Savinac je svakako najmisteriozniji. Za početak, niko zapravo danas sa sigurnošću ne zna gdje se on nalazio. Ostaci hrama u Starim Ledincima, na sjevernoj strani Fruške gore, samo su jedna od mogućih lokacija koju, kao najvjerovatniju, navodi najveći broj istoričara i koju je, kao takvu, prihvatila i crkva.
U vijekovima za nama, tajnovitost je ovu drevnu svetinju obavila poput plašta, pa o njoj danas, mnogo više od istorijskih činjenica, svjedoče mitovi i legende kraja.
A one pričaju jednu posebnu priču…
Misteriozna svetinja
Foto: istorijskizabavnik.rs
Ne zna se ni ko je ni kada podigao ovaj manastir. Pretpostavlja se da potiče s kraja 13. vijeka, a da je kula po kojoj su ostaci danas najprepoznatljiviji, dodata kasnije. Njegovo postojanje zabilježeno je samo jednom, u turskim popisima s kraja 16. vijeka, pa se vjeruje da je bogomolja zapustjela i potom porušena u nekoj od najezdi Turaka.
Tj. tako makar priča kaže…
Da li je Savinac uopšte Savin?
Foto: istorijskizabavnik.rs
Ne zna se mnogo ni o tome kome je ova drevna bogomolja bila posvećena. Iako je crkva usvojila pretpostavku da je riječ o Svetom Savi, jer je njegov kult na Fruškoj gori bio veoma razvijen, postoje teorije i da je u prošlosti ovaj hram imao drugog zaštitnika – Svetog Đorđa, Svetog Prokopija ili čak Svetog Simeona Mirotočivog.
Mještani pak mjesto najčešće zovu Ledinačka kula, po visokom zvoniku koji dominira prostorom i može se vidjeti skoro sa bilo koje tačke u okolini.
Mnoga pitanja i dalje bez odgovora
Foto: istorijskizabavnik.rs
Od 1997. godine Savinac ima status kulturnog dobra od velikog značaja, a obavljena je i konzervacija i ispitivanje lokaliteta. Ipak, mnoga pitanja i dalje su bez odgovora.
Ostaci crkve samo su djelimično istraženi. Iskopavanja u unutrašnjosti nisu vršena, pa se ne zna da li je i koliko građevina ukopana u zemlju i kolika je njena stvarna visina. U neposrednoj blizini manastira otkriveno je nekoliko grobova za koje se vjeruje da su pripadali monasima koji su ovdje nekada živjeli, ali kako u njima nije pronađeno ništa više, ovaj nalaz nije mogao da pruži bilo kakve dodatne informacije o prošlosti mjesta.
Ipak, zna se da je crkva u nekom periodu u prošlosti bila živopisana. Stariji mještani i danas se sjećaju da su sredinom 20. vijeka, u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata, ovde još uvijek bili vidljivi tragovi fresaka Svetog Đorđa na spoljnom zidu tornja, iznad ulaznih vrata, i Svetog Simeona Mirotočivog na unutrašnjem južnom zidu. Od njih, nažalost, sada nije ostalo ništa.
