Ako nije najteži, onda je jedan od težih poslova. Kažu, "crn je gavran, crnji miradžija, a od njega crnji rabadžija". Zato se danas rijetko mogu čuti zvuci volovske zaprege, fijuk kandžije, glas rabadžije . "Rabadžiji, čobančetu, vojniku i siročetu uvijek podari nešto", govorili su naši stari. Rabadžilukom se po romanijskim vrletima bavi Nedeljko Brko Plakalović. Umjesto šumskom mehanizacijom volujskom zapregom hrani svoju i druge porodice.

- Većinom mi držimo volove. Ovi drugi sa onu stranu Romanije drže konje. Težak je to posao. Ali šta ćeš mora se nešto raditi. Trenutno nemamo neke konkurencije. Faktički, imamo posla uvijek, svako bježi od ovoga i niko se ne bavi tim. Na ovom području mi smo među većim uzgajivačima – ističe Plakalović.

Za rabadžije nema neću i ne mogu. Oni iz strane i ravna terena izvlače balvane, bilo da je kiša, snijeg ili vrućina. Prvo nauče da upravljaju volovima, da čuvaju sebe i njih. Važno je da ostanu zdravi i bez povreda. A volovi su opet, posebna priča...Moraju biti maženi i paženi, ali i znati za komande. Najvažnije je da su u dobroj kondiciji.