Silovale su je ustaše redom, pa i njeni nekadašnji đaci, djeca od 16 ljeta, zaklali, bacili u bašču. I kao da je sve bilo malo, uzeli su njen kaput s krznom, pa se godinama u njemu šepurila ustaška žena. Ovo je zlehuda sudbina Stane Arnaut, učiteljice, jedne od naših simbola stradanja. I o njoj prvi put govori neko iz porodice.

- Bila je nježna kao žena, ali istovremeno i jaka kao muškarac - prvo je što će o Stani Arnaut reći njena unuka Silvana Filić Đorđević, zapravo unuka Luke Arnauta, rođenog brata ove učiteljice, mučenički postradale od ustaša 1941. u Prebilovcima.

O Stani se toliko pisalo, reklo bi se toliko toga znamo. A zapravo malo šta smo dosad znali. Gotovo ništa. Osim da je rođena 1909. u Metkoviću, gradiću na Neretvi, na samoj granici današnje Hrvatske i BiH.

- Arnauti su starosjedioci u Metkoviću, tu su više od 500 godina. Smatra se da su porijeklom iz Crne Gore, negdje oko Skadra, odakle su bježali pred Turcima. Zbog toga su i promijenili prezime, ali vjeru nikada. Koliko su bili jaki u vjeri, pokazuje i to da je čak za vrijeme NDH moj deda Luka u badnju, to je onaj mali bazen od kamena u kome se vinilo grožđe, palio svijeću na krsnu slavu Malu Gospojinu. Živjeli su Arnauti najprije u Strižićima, gore na vrhu, na granici sa Hercegovinom, pa su se spustili do Glušaca i na kraju i u sam grad Metković - priča za Kurir Silvana, koju posredstvom telefona nalaze u Herceg Novom.

Silvana Filić Đorđević Foto: Privatna arhiva (Kurir)

Rođena je u Metkoviću. Odrasla pored svojih Arnauta. Od kojih joj je majka Danica, Lukina ćerka.

- Luka, moj pradeda, i prabaka Luca Arnaut imali su sinove Iliju i mog dedu Luku i ćerke Stanu i Anđu. Četvoro njih ostalo je siročad, roditelji im mladi umiru. Baku Stanu je tad uzela njena tetka Joka Tarana (1875-1936), majčina sestra iz Stare Gabele, koja nije imala djece. Ona ju je iškolovala, pomogla joj da završi učiteljsku školu u Mostaru. Kasnije joj je baka Stana podigla nadgrobni spomenik. A baki Anđi je pomogla rodbina iz porodice Šukovez iz Metkovića - kazuje Silvana, i dodaje da je dosta saznala od rođaka Vase Arnauta, zahvaljujući kome se u porodici čuva uspomena na baku Stanu.

Pola porodice skončalo u Jasenovcu

Silvana potiče iz drugog braka Staninog brata Luke, kome su žena i troje najmlađe djece, od šest, devet i 12 godina, ubijeni u Jasenovcu.

- Starija djeca i muževi radili su na zemlji, ne tako blizu Glušaca, kad su ustaše poslije Male Gospojine '44. upale i pokupile žene i djecu, sve što su zatekli. I stacionirali ih u jednu kuću u Metkoviću, odakle je Milica uspjela svoje troje djece nekako da pusti da izađu, jer je znala šta im se sprema. Ali gorke sudbine - srela ih je same na putu pravoslavna žena i rekla im da se vrate majci. Odvedeni su u Jasenovac i, po priči, ubijeni februara '45. Ustaše su tada odvele i ubile 92 iz Glušaca, među kojima 42 djeteta - kazuje Silvana, te dodaje:

- Ne znam kako je deda uopšte ostao normalan. Preživjelo mu je četvoro djece, a on se potom '47. ženi mojom bakom Cvijom iz Ljubinja i dobijaju moju mamu Danicu i ujaka Danila. Poslije rata znao je deda ponekad da opsuje Tita i pominje Jasenovac, što bi udbaši odmah saznali, pa bi završavao po mjesec dana u zatvoru.

Luka Arnaut preminuo je 1970, a Silvana je rođena godinu kasnije, u braku Danice sa pomorcem Novicom Filićem sa Kosova, iz Gračanice, koga je Služba dovela u tadašnju luku Metković. Rođena je Silvana tu. I upisala fakultet u Mostaru. A onda je izbio rat.

- Sve dok nije izbio posljednji rat, nisam ni znala za tragediju svoje porodice i Jasenovac. O tome se ćutalo - kaže Silvana, koja je potom prešla na fakultet u Beogradu, pa otišla kod ujaka, koji je izbjegao u Herceg Novi, jedini od porodice. Svi su ostali u Metkoviću i danas - roditelji, brat i sestra s porodicama, šira rodbina...

Arnauti su imali mnogo zemlje, bavili su se poljoprivredom. Sestra Anđa udaje se u Čačak, potomaka nije imala. Drugi svjetski rat nije dočekala u rodnom kraju. Stana je tada uveliko bila učiteljica.

- Predavala je najprije u školi u dalmatinskom mjestu Raba, tamo uz more, na 15 km od Metkovića, gdje je u to vrijeme bilo dosta pravoslavaca. Potom je prešla u Hrgud, u Hercegovini (danas u opštini Berkovići i Republici Srpskoj). Sljedeći posao bio joj je u Staroj Gabeli (kraj Čapljine, danas u Federaciji BiH) i na kraju u Prebilovcima - govori unuka.

Prebilovci. Sive kamene kuće, bez krova, urasle u korov - dočekala je ekipu "Kurira" ovog ljeta poznata slika srpskog stratišta iz dva posljednja rata. Te 1941. selo od oko 1.000 duša bilo je puno djece i života. Imućno i napredno, ima i ogranak "Prosvete", pa čak i amatersku pozorišnu trupu Diletantska grupa. Stana je lijepo prihvaćena u školi "Sveti kralj Milutin", koja ima i biblioteku od čak 500 knjiga. Lijepo i živi. Što se vidi i po čuvenoj fotografiji iz Prebilovaca, u kaputu je s krznom lisice. U to doba - luksuz.

"Dočekuje" ih Stana u obnovljenom zdanju tadašnje škole, danas kulturnog centra. Već na ulazu bista je omiljene učiteljice, ko sa slike, koja inače gleda pravo na nas iz Biblioteke "Sveta Stana Arnaut".

- Je li vam neko rekao da ličite na Stanu? - Silvani ću.

- I ujak mi kaže da ličim na baku Stanu - radosno će, pa veli:

- Kad je završila školu i imala svoj dinar, Stana je stalno pomagala braću. Pomogla im je i u izgradnji kuće, davala im i novac i radila kao muško. Bila je izuzetno jaka karakterno, najjača od njih četvoro, što bi mama rekla, kao muško. Držala je tu porodicu.

Došla je 1941. I rat. Već za Vidovdan hercegovačke jame oko Čapljine gutaju Srbe, ustaše su na djelu.

- Baka Stana je bila žena-heroj. Znala da je ustaše traže, ali je ipak na nekoliko dana pred Ilindan '41. krenula u Prebilovce iz Glušaca. Braća je mole da ne ide. Luka ju je ustavljao: "Nemoj, molim te. Ostani s nama, pa šta bude nama, biće i tebi." A ona je rekla: "Nikome ništa nisam skrivila, ništa nisam pogriješila, zašto da ne odem?" I okrenula se. Za njom je krenuo deda Luka, a onda je deda Ilija, koji je imao petoro djece, počeo da plače: "Luka, imaš sedmoro djece, jesi li normalan, ubiće vas sve, nemojte ići." I na jedvite jade je vratio dedu Luku. Ali nju nije mogao - govori Silvana.

U Prebilovcima se već znalo da su ustašama na redu. Muškarci u snazi bježe u brda i jezera obližnjeg Hutovog blata, misleći da im je nejač kod kuće sigurna. Dotad su ustaše uglavnom ubijale i u jame bacale muškarce. Na Blagu Mariju, 4. avgusta, upadaju u selo, u kojem će zaostati i nekolicina muških glava. Među njima i Maksim Bulut. Bile su mu svega 22 godine.

- Stana i Maksim su se voljeli iako je ona bila deset godina starija od njega, što je u to doba bilo neobično - kazaće  Aco Dragićević, hroničar ovdašnji, koji će  divno ekipu "Kurira" dočekati u Prebilovcima.

Možda je upravo Maksim bio razlog tolikog Staninog navaljivanja da ide u Prebilovce. Bolnog će ga, kako Aco veli, ustaše izvesti iz kreveta i ubiti. A djevojčice i djevojke prebilovačke čekaju silovanje, mučenje i jeziva smrt.

U nekadašnjoj učionici ekipa "Kurira" gleda slike Prebilovaca prije i poslije. Ovo moramo da znamo. Tog 4. avgusta škola je bila sabirno mjesto. Odavde će više od 500 žena i djece zlikovci odvesti u smrt - žive baciti u jamu Golubinku. Zanavijek će ugasiti 36 ognjišta.

Stani je bio namijenjeno posebno mučenje, koje je, skriven u pojati kraj škole, gledao Dušan Nadaždin. Preživjeće rat i svjedočiti tome u pero diplomati Milanu Nadaždinu, a to prenijeti Milenko Jahura, osnivač SND "Prebilovci", bivši advokat, koji istražuje zločine u NDH. Prvi je Stanu silovao Nikola Merdžan iz Gnjilišta. A onda i ostali, pa na kraju i njeni nekadašnji đaci iz Gabele, bilo im je od 16 do 18 ljeta.

Sudbina ustaše, prvog silovatelja

Ustaša Nikola Merdžan, poznat, kako nam veli Jahura, kao Škopiguda (od škopi - štrojiti i guda - krmača), koji je prije rata bio veterinarski pomoćnik, nije dugo poživio.

- Još '45, nakon oslobođenja Mostara, uhvatili su ga i stavili u zatvor Ćelovina. Priča je bila da je trebalo da bude obješen baš u Prebilovcima. I da li su ga poveli baš u Pebilovce ili u šetnju, tek otrgao se čuvarima, preskočio zid i potrčao Ulicom Alekse Šantića. Ubili su ga - kaže za Kurir Jahura.

- Smrt bake Stane je mučenička. Iživljavali su se nad njom i njeni učenici, kidali joj grudi, pa je zaklali i zakopali tu, u Ždrakanovića bašču - veli Silvana.

Silvana sa majkom Danicom i sinom Darjanom ispred Hrama Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima Foto: Privatna arhiva (Kurir)

I tu nije kraj. Opljačkale su ustaše Prebilovce, pa odnijele i sve Stanino.

- Mama mi je pričala da je baka Stanin kaput sa krznom, onaj sa slike, nosila Luca Maslać iz hercegovačkog sela Borut. Svi su znali čiji je i nikom ništa - govori Silvana.

Sa Acom Dragićevićem odlaze na groblje. Porodična grobnica Milana Buluta - ustaše mu '41. ubiše majku, braću Maksima i Vasu, ženu i troje djece. Oženi se opet Milan. Sinovi podigoše ovaj spomen, rušen, kao i sve '92, kad hrvatska vojska spali cijelo selo.

Na dnu uklesaše Buluti i njeno ime - Stana Arnaut.

- Nakon 10-15 godina, Luka i Ilija iskopaše sestrine kosti iz te bašče. Imala je gustu kosu i po dvije jake pletenice prepoznali su je. Željeli su da je sahrane u grobnici Buluta, da bude zajedno sa svojim Maksimom. Porodica Bulut je to ispoštovala - kazuje Silvana, a Jahura će reći:

 - Prije nekoliko godina Buluti su mi otvorili grobnicu. Kosti, odnosno mošti Stane Arnaut, bijele se kao snijeg.

Stanina stolica

U domu kulture posebno mjesto zauzima replika stolice Stane Arnaut. Ona prava, na kojoj je sjedela dok je đacima predavala, čuvana je u porodici Dušana Nadaždina sve do '91, kada je prenijeta u Muzej žrtava genocida u Beogradu.

Stolicom se za vrijeme ustaškog orgijanja služio Jozo Jeličić, koji će potom dijeliti prebilovačke kuće i imanja hrvatskim doseljenicima. Isti taj ustaša, kako je zabilježio Milan Nadaždin, a prenio Jahura, poslije rata bio je u svim opštinskim organima, a radni vijek završio je kao član Republičkog savjeta BiH. Pa čak bio i u poroti '57. tokom suđenja nekolicini zločinaca, što je bilo ponovno ubijanje Prebilovčana.

Silvana je i ovog 6. avgusta, na praznik Svetih mučenika prebilovačkih i ostalih hercegovačkih, bila u Prebilovcima sa majkom Danicom i sinom Darjanom. I u Hramu Vaskrsenja Hristovog, jer Prebilovci jesu vaskrsli, iako su se sveli na 35 duša. I kod svoje bake Stane, čija slika je i na fresci mučenika:

- Nije lako biti u mjestu gdje je mnogo nevinih duša ubijeno. Jako je bolno i teško ne samo zbog bake nego i zbog svih nedužnih....

Piše: Jelena S. Spasić