Služenjem parastosa u crkvi Svetog velikomučenika Georgija u Miljevićima počelo je obilježavanje 33 godine od napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu u kojoj su paravojne muslimanske snage izvršile zločin nad vojnicima.

Služenje parastosa proteklo je uz prisustvo velikog broja građana, članovi porodica nastradalih, kao i nekoliko pripadnika bivše JNA koji su preživjeli masakr u Dobrovoljačkoj ulici, te zvaničnika Republike Srpske. Svi oni saglasni su da je velika sramota BiH što ovaj zločin nikada nije dobio sudski epilog.

Pakao u Dobrovoljačkoj ulici osjetio je Milenko Perić iz Loznice, koji posljednjih nekoliko godina dolazi na ovo obilježavanje.

- U Dobrovoljačkoj sam ranjen i zarobljen. Izveli su me iz vozila, pucali mi u noge sa leđa. Mi smo, doslovce, imali naređenje da ne pucamo i da idemo u koloni. Oni su na nas otvorili vatru, izvlačili nas i ubijali. Ti, „braniocima“ Sarajeva koji danas slave, neka služi na čast - kroz suze se prisjetio Perić.

Major u penziji i autor knjige „Ničiji vojnici u sarajevskom paklu 1992. godine“ Željko Pantelić istakao je da je svaki dolazak na ovo obilježavanje iz godine u godinu sve tužniji.

- Trinaest godina dolazim na ovu komemoraciju i ništa se ne dešava, niko za ove zločine ne odgovara. Ja sam jedini starješina sa teritorije Srbije koji dolazi ovdje, jer mi je 12 vojnika i kolega iz jedinice ubijeno. Po drugoj tužbi iz 2018. godine, počelo je pozivanje svjedoka, ali ti svjedoci moraju da se prevoze „oklopnim“ vozilima. To govori o tome koliko su neki za suživot i mir. Koliko imam informaciju, do sada je od preko 200 svjedoka, saslušano samo 15. Riječ je o odugovlačenju – rekao je on, ističući da on vjeruje da nikada neće doći do presude za ovaj zločin.

Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić naglasio je da je karakterizacija napada na kolonu zatvorenih vozila sa vojnicima van borbenog rasporeda vojno-legitimnim ciljem mantra koju političko Sarajevo živi 33 godine.

- Živjeli su je i one najstrašnije 1992. godine kada su pobili sve te mlade vojnike, mlade ljude. Ipak, snažnije je naše istrajavanje da ne zaboravimo sve te ljude i da prenesemo mlađim generacijama da se strašni ratni zločin desio 3. maja 1992. godine u Sarajevu i da je taj zločin bio okidač za sve ostalo što je loše bilo u ovoj zemlji – naglasio je Ćosić.

Kako kaže, danas se više i ne gaji iluzija da će ovaj zločin u FBiH biti okarakterisan kao takav, kao ni da će ovi procesi biti privedeni kraju.

Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Radan Ostojić rekao je da je apsurd da stotinjak civila, koji dolaze da polože cvijeće i prisluže svijeće, moraju policijske snage obezbjeđivati.

- Činjenica je da mi tamo nismo doborodošli, a što se tiče zadovoljenja pravde srpskih žrtava, nikada nisam ni gajio nadu da će do nje doći. Scenario, koji je napisan prije rata je da pravde za srpske žrtve neće biti, a tako je i prije svih ratova bilo. Jedina pravda koju možemo očekivati je Božija – rekao je on.

Vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić podsjetio je da su o ovom zločinu napisane brojne knjige i publikacije, te da se samo pravosudne institucije ovim zločinom nisu adekvatno bavile.

- MUP je 2005. godine dokumentovao ovaj zločin i proslijedio Tužilaštvu BiH, ali 2012. godine strani tužilac je obustavio istragu. Nakon intervencije porodica oštećenih 2018. godine, istraga je ponovo pokrenuta. Čekali smo 30 godina da se podigne optužnica. Pravo pitanje je zašto je istraga obustavljena i zašto sada, kada je pokrnuta, niko ne odgovara? – rekao je on.

Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac istakla je da je riječ o jednom u nizu zločina koji su počinjeni nad srpskim narodom za koje niko nije presuđen.

- Ono što se porodice stradalih vojnika i civila pitaju je da li su te žrtve manje vrijedne i ne zaslužuju da za njih iko odgovara. Kad sve sagledamo, svjesni smo da je sve ovo planski odrađeno, da se Srbi proglasem krivim za sve i to je narativ koji traje od 1992. godine. U prilog tome ide činjenica da pod jakom policijskom pratnjom idemo u Sarajevo da položimo cvijeće i zapalimo svijeće – rekla je ona.

Ona ističe da budućnosti u BiH nema dok se sve strane u minulom sukobu ne počnu posmatrati jednako.

- Samo u slučaju kada svi priznaju ono što se desilo, kada se priznaju zločini nad Srbima, a preko 35.000 Srba je stradalo, tada možemo razgovarati o zajedničkoj budućnosti – jasna je ona.

Pomoćnik ministra u Resoru boračke i invalidske zaštite Republike Srpske Nebojša Vidaković naglasio je da na traženju sudskog epiloga treba istrajati.

Boško Tomić, izaslanik srpskog člana i predsjedavajuće Predsjedništva BiH, izrazio je žaljenje što još niko nije odgovarao za masakr nad pripadnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.

Kako kaže, potrebno je da se razgovara o tome što su Bošnjaci juče proslavljali takozvanu odbranu BiH, podsjetivši kako su u Domu JNA ubili sedam ljudi.

- Ubiju ih i na ulici i to je odbrana? - upitao je Tomić, naglašavajući da je JNA tada bila legitimna i da je dogovoreno povlačenje vojnika.

Darko Berjan, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ukazao je da je riječ o još jednom zločinu nad Srbima za koje niko nije odgovarao.

To je, objašnjava, velika sramota.

- Još veća je sramota da danas ovdje, na pomenu, ne prisustvuje nijedan predstavnik Vlade Republike Srpske, ministar, predsjednik niti predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske – jasan je Berjan.

Ljubiša Krunić, funkcioner PDP-a, istakao je da je sramota da ovaj, kako i mnogi drugi zločini nad Srbima nema epilog, dok su mnogi srpski komandanti procesuirani i osuđeni na najteže kazne.

- Mnogi Srbi su potpuno nevini privđeni, procesuirani i osuđivani za razliku od druga dva naroda, gdje je riječ o sporadičnim slučajevima. U svakom ratu bude i zločina, tako da svi pomalo moramo snositi odgovornost. Činjenica je i da smo mi branili svoja ognjišta – rekao je on.

Krunić je pozvao vlast u Srpskoj da „bolje i više povede računa o boračkim kategorijama“.

- Oko 14.000 demobilisanih boraca nije dobilo zaposlenje, dok oko 1.600 djece poginulih boraca je nezaposleno. Oni su najviše zaslužili da ono što su uradili njihovi očevi bude vrijednovano – rekao je.

Okupljeni iz Miljevića autobusima su, pod policijskom zaštitom, otišli u federalno Sarajevo kako bi odali počast napadnutim i ubijenim vojnicima.

Uz mirnu šetnja nekadašnjom Dobrovoljačkom ulicom u Sarajevu, položili su cvijeće i prislužili svijeće.

Kolona JNA napadnuta je u Dobrovoljačkoj ulici dok se mirno povlačila iz sarajeva prema ranijem sporazumu i uz garanciju mirovnih snaga UN na čelu sa generalom Luisom Mekenzijem.

Napadom su rukovodili tadašnji član Predsjedništva BiH Ejup Ganić i rukovodstvo tadašnje takozvane RBiH.

Iako je za bezbjednost vojnika garantovao tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, kolona JNA je napadnuta.

Politički predstavnici institucija Republike Srpske već godinama naglašavaju da su glavni krivci za tragične događaje u Dobrovoljačkoj ulici članovi političkog vrha tadašnje takozvane RBiH, ali i paravojne muslimanske jedinice u Sarajevu, poput "Zelenih beretki", "Patriotske lige" i drugih kriminalnih formacija.

Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, 2. i 3. maja u Sarajevu poginulo je najmanje 28 pripadnika JNA.