Iako se režimski mediji u Srbiji svim silama trude da Vašingtonski sporazum predstave kao političku “pobjedu” Srbije i Aleksandra Vučiča, samo nakon nekoliko dana od sporazuma koji je potpisan postaje mnogo jasnije da je njegova suština u priznanju Kosova.

Evo zašto je Vučić Vašingtonskim sporazumom priznao Kosovo:

Ujedinjene nacije imaju 5 organa (Savjet bezbjednosti, Socijalni i ekonomski savjet, Međunarodni sud pravde,  Generalna skupština i Sekretarijat). Ujedinjene nacije imaju svoj statut i svaki organ ima svoje rezolucije.

Pa tako i jedan od organa Ujedinjenih nacija, a to je Savjet bezbjednosti, ima i svoje rezolucije koje važe za sve zemlje svijeta.

Jedna od rezolucija Savjeta bezbjednosti kaže da bilo koja zemlja na svijetu koja prizna Jerusalim za glavni grad nema više pravo da se poziva na bilo koju drugu rezoluciju koju propisuje Savjet bezbjednosti.

Rezolucija 1244 koja garantuje da su KIM sastavni dio Srbije (na koju se mi pozivamo i koja nam je jedino oružje bila u odbrani KIM u sastavu Srbije), sada više ne važi za nas i na nju se više ne možemo nikada pozivati jer smo u ovom jučerašnjem Vašingtonskim sporazumu u posljednjoj tački potpisali i pristali da ambasadu prebacimo u Jerusalim i time Jerusalim priznali za glavni grad.

To u prevodu znači da smo prekršili jednu od rezolucija Savjeta bezbjednosti i da se više ne možemo pozivati ni na jednu drugu rezoluciju u Savjetu bezbjednosti, pa ni na onu koja garantuje KIM u sastavu Srbije, a to je rezolucija 1244.

Zbog toga ni jedna zemlja na svijetu nema ambasadu u Jerusalimu, osim Gvatemale koju je na sličan način nasamario SAD, koja je velesila i kojoj se to prosto može.

Dakle, poslije godinu dana od ovog sporazuma Kosovo može ući neometano u Ujedinjene nacije bez naše saglasnosti, a Srbija se više ne može nikada pozvati na Rezoluciju 1244, jer je prekršila drugu rezoluciju u tom istom Savjetu bezbjednosti, koja isključuje priznanje Jerusalima za glavni grad.

Takođe, međunarodno javno pravo kaže da predsjednik republike, predsjednik vlade i ministar inostranih poslova mogu bez ičije saglasnosti potpisati neki međunarodni sporazum i da taj sporazum više niko ne može opozvati ni u skupštini ni nigdje drugo, a da je on pravno obavezujući za tu državu.

Dakle, nakon Vašingtonskog sporazuma Kosovo je de jure postalo nezavisno, s tim da ona faktički stupa na snagu nakon godinu dana, kako to i piše u Vašingtonskom sporazumu.