Uloge su jasno podijeljene: oni su Srbi, patriote i junaci, a svi drugi su domaći izdajnici, strani plaćenici i miljenici sarajevske čaršije. Oni u miru brane ono što su drugi branili u ratu, a svi drugi pokušavaju u miru da prodaju ono što ni u ratu nije prodato. Oni čuvaju imovinu, a svi je drugi rasipaju. Oni se kunu u Srbiju i u srpstvo, a svi drugi u metiljavu bošnjačku sećiju i u američku zastavu prošaranu osiromašenim uranijumom. Njima se sudi zato što su pošteni i nepokolebljivi, svima ostalima se ne sudi zato što nisu kao oni. A ko su, zapravo, i kakvi su – oni?

O Dodiku se, recimo, zna manje ili više sve i prije nego što je postao veliki Srbin. Zna se da je govorio kako Mladić i Karadžić moraju u Hag, zna se da je priznao genocid u Srebrenici, zna se da je pozdravio odluku o smjeni Nikole Poplašena, zna se da nije slova rekao kada je Pedi Ešdaun nametnuo odluku kojom je Sredoju Novića imenovao za direktora SIPE. Zna se, takođe, da bi sutra – ne sutra, nego danas – priznao Šmita kada bi mu to skinulo uže sa vrata. Zna se da bi zlatnom kašikom pojeo sve ono što je prethodne četiri godine ostavio iza sebe obračunavajući se sa svima koji mu nisu bili po volji.

Ali, zna li se da je, recimo, gradonačelnik Doboja Boris Jerinić, koji je ujedno i lijeva pesnica Obrena Petrovića, u avgustu 2013. godine govorio o tome kako se krediti IRB-a dijele isključivo po stranačkim linijama? Pamti li neko kako je Jerinić na konferenciji koja je održana toga dana govorio kako se unaprijed zna kome će IRB dati kredite za razvoj poljoprivrede? Jerinić je tada znao kako „Farmaland“ treba da dobije 15 miliona maraka zahvaljujući tome što Milorad Dodik ima moć koja mu omogućava da prekrši te pravilnike?

Sjeća li se neko kako je tadašnji predsjednik ili član Antikorupcionog tima SDS-a Kostadin Vasić sumnjičio rukovodstvo Republike Srpske da su zajedno na Litvancima iznijeli 1,2 milijarde maraka iz Srpske? Zar je moguće, pitao se Vasić tog 13. septembra 2013. godine, iznijeti milijardu i dvjesta miliona maraka iz Republike Srpske bez znanja Agencije za bankarstvo, bez znanja Poreske uprave, bez znanja inspekcijskih službi? Šta je radila Vlada Republike Srpske?

Foto: Gerila.info

Pitao je Vasić tada i Dodika i Aleksandra Džombića šta se dešava sa "Balkan investment" bankom. Da li ima krivaca za njenu propast? I zašto je ta banka postala mašina za pranje para? Smatramo da je najveća opasnost za Republiku Srpsku kriminal i korupcija i da je uzrok njene političke i ekonomske nestabilnosti isključivo u kriminalu i korupciji. Zna li iko ko je ovo rekao i kada? Borenović? Ne. Miličević? Jok. Vukanović? Ni blizu.

Ovo je, između ostalog, rekao Nenad Stevandić 31. jula 2013. godine i dodao kako je „upravo vladajuća garnitura ona koja je stvorila klimu za intervencionizam i koja je stvorila nadu u Federaciji da mi kao korumpirano društvo nećemo moći da se održimo“. To je, zaključio je prije dvanaest godina čika Neša, njen najveći grijeh u istoriji Republike Srpske, a onda, na kraju konferencije, dodao još i ovo: “To znači da je Republika Srpska posvećena tim tajkunima zbog kojih će 20, 30 ili ne znam ni ja koliko miliona maraka biti uništeno. Republika Srpska će kao takva biti uslikana kao nedemokratsko društvo koje nije održivo. To radi vladajuća struktura u Republici Srpskoj. I tome je došao kraj – ili ćemo to spriječiti ili će Republika Srpska imati mnogo manje šanse da opstane. A ne zamjena teze i veliko srbovanje koje ima manifestni i estradni karakter, a u suštini se radi o ogromnoj krađi i isisavanju novca”.

Foto: Gerila.info

Srpska demokratska stranka je u aprilu 2015. godine po ko zna koji put objavila rat kriminalu i korupciji. Tadašnja vlast, koja je, uz male izmjene koje je obezbijedio upravo SDS, ista kao i ova današnja, postala je oaza za mafijaše i kriminalce. Bar je tako tada govorio potpredsjednik SDS-a Ognjen Tadić koji je tvrdio kako je Vlada Republike Srpske uspostavila model pljačkanja građana Srpske koji traje „skoro deset godina“. On je u aprilu 2015. godine smatrao kako je
takvo stanje za Republiku Srpsku nedopustivo, kako je ono uzrok svih naših problema, kako je ono nagrizlo esenciju Srpske i povjerenje njenih građana.

Među onima koji najglasnije grme sa „svetog amvona“ i dijele stado na šugave i zdrave ovce jeste i lider Narodne partije Srpske Darko Banjac koji samo još treba da pusti bradu i da zatakne maramicu u gornji džep sakoa pa da bude pljunuti Staša Košarac. Banjac danas, kao i svaka prevjera, čuda čini da se pokaže i da se dokaže kao veliki Srbin koji je uvijek bio na pravoj strani istorije, ali istorija nije kurva, pa da se tako lako daje svakome. Gospođa veli kako je Banjac u
oktobru 2013. godine govorio kako upravo Milorad Dodik i SNSD dave Republiku Srpsku i kako su upravo oni njeno najveće opterećenje.

I sad svi oni – a ovaj spisak niti počinje u Doboju, niti se završava u Dubici – drže goropadne lekcije o nacionalnom poštenju i srpskoj časti. Oni koji su spremni mater iznijeti na stočnu pijacu da bi postali direktori, oni koji su spremni ćaću staviti pod hipoteku da bi sjeli u ministarsku fotelju, oni koji bi u pola cijene ponudili djecu da im niko ne dira plate, naknade, honorare i apanaže – zar oni da drže lekcije o srpstvu, poštenju, časti, moralu, hrabrosti? Kao da šuga drži predavanje o higijeni. To su ljudi koji imaju, što bi rekao Dostojevski, nikakva znanja i beskrajnu uobraženost. Okićeni su bižuterijskim rodoljubljem koje će koliko sutra trampiti za novu krunu, makar ona bila od govana. Svaka kazna je mala ne samo zbog onoga što jesu, nego zato što su
takvi nikakvi umislili da su vrhovni žreci koji će određivati ko je pravi, a ko krivi Srbin. Ako bi se takav sud nekada i negdje donosio, niko ih ne bi pronašao ni među krivima, ni među pravima, no bi morao da pogleda u kazan u kojem se dinstaju pizde.

Piše: Goran Dakić, Gerila info