Ustavni sud Bosne i Hercegovine odlučio je da odredba člana 128. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Republike Srpske, koja kaže da izjava stranke ili svjedoka nije dovoljan dokaz za dokazivanje nečijeg učešća u ratu ili ranjavanje, nije u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ustavni sud BiH dao je rok Narodnoj skupštini Republike Srpske da u roku od šest mjeseci sporni član usaglasi sa Ustavom, te da o tome obavijesti Ustavni sud BiH.

Praktično, ukoliko Narodna skupština Republike Srpske ispoštuje odluku Ustavnog suda BiH, za dokazivanje učešća u ratu, ranjavanja ili pogibije kao dokaz moći će se prihvatiti i izjave stranke i svjedoka očevidaca. Do sada to se dokazivalo isključivo putem vojne knjižice ili drugog dokumenta ovjerenog pečatom nadležne vojne pošte ili pečatom Ministarstva unutrašnjih poslova.

- Odluka Ustavnog suda BiH ima veliku važnost kako za sudove, tako i za borce. U praksi masu zahtjeva boraca resorno ministarstvo je odbijalo pozivanjem na neustavnu odredbu, nakon čega su i sudovima u upravnom sporu bile vezane ruke kod odlučivanja, jer ni oni nisu mogli prihvatiti kao dokaz izjave stranke i svjedoka očevidaca, bez obzira na to što su ta lica neposredno zapazila da je neko učestvovao u ratu kao borac Vojske Republike Srpske ili da je ranjen u ratu - rekao je za „Nezavisne“ Milan Blagojević, sudija Okružnog suda u Banjaluci, koji je Ustavnom sudu BiH i podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 128. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca RS.

On ističe da je Ustavni sud BiH odlukom ukazao da ta odredba postavlja ograničenje koje očigledno nije u skladu sa ustavnim pravom na pristup sudu i pravičnom raspravom pred nezavisnim i nepristrasnim sudom.

Ono što je zanimljivo jeste da je još ranije, odnosno 2009. godine, Ustavni sud Republike Srpske donio rješenje kojim nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti identičnih odredaba Zakona o pravima boraca koje je Ustavni sud BiH na kraju proglasio kao neustavne.

Tokom postupka o ocjeni ustavnosti spornog člana zakona, svoje izjašnjenje dala je i Narodna skupština Republike Srpske, koja je navela da odredba „da izjave stranke ili svjedoka nisu dovoljan dokaz“ obezbjeđuje pravnu sigurnost jer bi se u suprotnom mogla stvoriti situacija u kojoj bi se službene evidencije mogle zanemariti i potpuno izostaviti kao objektivna kategorija.

U obrazloženju svoje odluke Ustavni sud BiH navodi da se zakonodavac u slučaju Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca i odredbom da iskazi stranke i svjedoka „nisu dovoljni dokazi“ umiješao u sudsku nadležnost i autonomiju sudske i upravne vlasti da „u zakonom propisanom postupku samostalno, na osnovu slobodne ocjene dokaza, utvrđuju činjenično stanje i odlučuju na osnovu zakona, jer takvo ograničenje suštinski nije u skladu sa pravom na pravičnu raspravu pred nezavisnim i nepristrasnim sudom“.

Milomir Savčić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske, kaže za „Nezavisne“ da je presuda Ustavnog suda BiH dobra za borce i njihovo dokazivanje statusa, ali da teška srca prihvata da o tome odlučuje Ustavni sud BiH jer se radi o statusu boraca Republike Srpske.

- To je trebalo da se mijenja i usaglašava pred pravosudnim institucijama Republike Srpske. Nisam iščitao presudu i šta u krajnjem ona znači, ali u svakom slučaju postojalo je mnogo slučajeva gdje su se borci žalili na odluke državnih organa - rekao je Savčić, dodajući da će opširniji komentar moći dati tek kada se detaljno upozna sa presudom.