Od Dejtona 22 godine, 25 kako je rat počeo. Danas će sud u Hagu izreći presudu generalu Ratku Mladiću. Kao čovjek širokih shvatanja – bar to pokušavam da budem, čitajući razne portale, razne informacije i razne istine, pokušavam da sklopim sliku prave istine u svojoj glavi.
Ulazim na jutjub i kucam Ratko Mladić – milioni klipova.
Opet konfuzija, milion istina i priča. Kliknem na # General Ratko Mladić-Radovan Šojić gusle#. Slušam kako ga porede sa Dušanom silnim, Carom Lazarom, Obilićem… Pomislih opet srpsko pretjerivanje. Onda stih kaže: “Sjećaš li se srpski sine ’92? Bješe kada Turci i Ustaše na Srbe poletiše.”
Sjetih se kako sam kao osmogodišnjak išao u školu po noći jer je to po danu bilo nemoguće od snajpera i brovingera sa Igmana, sjetih se kako ispred škole gledam kako svjetleći metci udaraju u moju kuću, sjetih se kako sam sa drugovima proveo čitav dan u vodopropusnom kanalu dok su granate padale po našim kućama. Opet sam osjetio onaj strah koji sam tada proživljavao. Iz tog straha me trgnu stih: “Alija te zapamtio, imena se tvoga boji, kad mu kažu „Ide Ratko!“ tad ga smrtni strah osvoji”.
Tad se sjetih kako sam kao mali dječak na spominjanje Ratka Mladića osjećao neku sigurnost. Znao sam ako je General na sarajevskom ratištu da smo 100% sigurni. Razmišljam kako neko ko je bio garant da se jedan desetogodišnjak osjeća bezbjedno, bez obzira što okolo puca snajper i padaju granate može da bude ratni zločinac?
Deset je sati, tražim na internetu direktan prenos izricanja presude, odustajem.
Baš me briga za presudu.
Znam da nikada nije naredio ubijanje nevinih ljudi, zarobljenika, žena i djece. On je vojnik u srcu i duši i vrlo dobro zna šta su Ženevske konvencije.
General Ratko Mladić će uvijek biti moj heroj.
Takođe ću se potruditi da moja djeca znaju zašto ja to tako osjećam. A to da li je on zločinac, o tome neka drugi misle. Svakako svim procesima upravlja mali broj ljudi “odozgo”.
ON JE ZA MENE HEROJ!
Autor: Mitar Mičić
