Dokumentarni film i spomenica "Osamdeset godina ćutanja" ostaće trajna uspomena i opomena na ono što su ustaše učinile u Rakovcu, u Jelovcima i okolnim selima paljanske opštine, istaknuto je na večerašnjoj promociji na Palama, odakle su Srbi upozoreni da ne budu skloni zaboravu i da čuvaju sjećanje na srpske žrtve.

Član Komisije za njegovanje tradicije u Boračkoj organizaciji opštine Pale Lazar Škobo rekao je da film prati i spomenica, koja govori o ustaškim zločinima u Rakovcu, u Jelovcima i okolnim selima gdje je od 11. do 16. novembra 1943. godine stradalo 325 civila, od kojih 143 djece do 14 godina.

- Sam naziv filma govori o tematici i problemima sa kojima smo se susretali prilikom pisanja i stvaranja ovog djela. Ako razumijemo 45 godina ćutanja za vrijeme onog režima koji je gušio ta nacionalna osjećanja, teško da onda razumijemo ovih 30 godina kada niko nije branio da se bavimo ovom tematikom - izjavio je Škobo novinarima.

Škobo je rekao da je svaka godina odgađanja činila da posao bude teži jer je dolazilo do zatiranja dokumenata i teško je bilo pronaći žive svjedoke ovih događaja.

Prema njegovim riječima, kao izvore su koristili Arhiv BiH, izvore Zemaljske Komisije za utvrđivanje zločina koja je sakupljala ta svjedočanstva, te napomenuo da bez pomoći drugog koautora Branislava Krljaša koji je godinama sakupljao svjedočanstva ne bi mogli da ovaj projekat privedu kraju.

Član Boračke organizacije opštine Pale Saša Knežević rekao je da filmom i spomenicom "Osamdeset godina ćutanja" žele da upozore srpski narod na ono što je jedan od najvećih problema, a to je lak zaborav i slabo sjećanje.

- Ovi ljudi čija se imena nalaze u spomenici nisu zaslužili 80 godina ćutanja. Nadam se da će večerašnja promocija biti samo početak našeg povratka na ono što bi trebalo biti svima nama u DNK. Moramo se sjećati nevino izginulih i naših predaka koji su pretrpjeli strašne golgote, da bismo mi danas mogli da uživamo u slobodi - poručuo je Knežević.

Vođa ekipe koja je radila film "Osamdeset godina ćutanja" je mladi režiser Boško Krljaš, koji je potomak žrtava u Jelovcima, a koji je rekao da je njegovih sedam Krljaša zapaljeno u štali i to je razlog što je pristao da radi.

- Prva ličnost koju smo intervjuisali bio je Grujo Lopatić, jedini čovjek koji je sve to preživio i imao autentično svjedočenje toga šta se desilo. Posle toga intervjuisali smo nekoliko mojih komšija sa Jelovaca koji su potomci tih priživjelih. Shvatio sam koliko je bila mala vjerovatnoća da se rodim i ja i svi ti ljudi na području Rakovca, Pala, Jelovaca - rekao je Krljaš.

Krljaš je naveo da su snimali i Rosu Živković, koja je kao devetogodišnjakinja pronašala žrtve, među kojima je bio njegov pradjed.

Film i spomenica promovisani su u okviru manifestacije "Novembar-mjesec dugih noževa".