Petar Šekarić /18/ sa Pala, koji iza sebe ima više od 20 ručno oslikanih pravoslavnih ikona koje ostavljaju bez daha, kaže za Srnu da su ljubav, strpljenje i posvećenost osnova ovog zanata i otkriva da je njegov najveći san da se jednoga dana bavi freskopisanjem.

U vremenu kada se mladi sve češće okreću tehnologiji i modernim trendovima, Šekarić, učenik Srednjoškolskog centra "Pale", izdvaja se po svojoj tihoj, ali snažnoj posvećenosti jednom od najstarijih i najuzvišenijih umjetničkih tradicija - ikonopisanju.

Rad na ikonama počeo je u okviru Škole ikonopisa "Sveti arhangel Gavrilo" na Palama i brzo je shvatio da je ikonopis nešto što ga ispunjava.

- Ljubav prema slikarstvu razvila se još u djetinstvu. Svoj put dugi niz godina pronalazio sam u raznim oblicima slikanja od crtanja, rada na platnu, slikanja pejzaža i mrtve prirode. Kada sam prvi put krenuo u ovu školu nisam mislio da ću ostati, uspjeti. Sve mi je djelovalo teško, nedostižno - priča Šekarić.

RAD NA IKONAMA VODI STRPLjENjU

Kako je vrijeme prolazilo, Šekarić je shvatio da se sve može ako voliš ono što radiš.

Šekarić kaže da su u školi ikonopisa učili o tehnikama na drvenim podlogama, procesu nanošenja pozlate do preciznog oslikavanja likova svetitelja prirodnim pigmentima i temperom, te simbolici i duhovnom značaju pravoslavnih ikona.

Prema njegovim riječima, rad na ikonama naučio ga je strpljenju i poštovanju tradicije jer svaka linija ima svoje značenje, svaka boja poruku, a kroz proces ikonopisa produbljuje se razumijevanje o hrišćanskoj simbolici, svetiteljima i značaju ikona u pravoslavlju.

Talentovani Petar ističe da dok stvara ikone stalno razmišlja o svetitelju čiji lik slika uz veliku dozu strahopoštovanja, a na kraju osjeća zadovoljstvo kada pogleda kako izgleda finalni rad.

Za izradu jedne ikone Petru je potrebno dvadesetak dana, ali sušenje može potrajati i do godinu dana.

Foto: srna.rs

- Strpljenje i posvećenost su osnova ovoga zanata. Tehnike kojima se služim nisu obične – tu su jajčana, fresko, akrilna. Stari recepti boja, prirodni pigmenti, nijanse koje moraju biti baš takve kakve su bile prije hiljadu godina - objašnjava Šekarić.

RAD PROŽET VJEROM, ALI I MALDALAČKOM NADAHNUTOŠĆU

Šekarić navodi da se za ikonopisanje koristi osam prirodnih pigmenata i zanimljivo je da nema ljubičaste, s obzirom na to da je skupa pa se dobija kombinacijom drugih boja.

- Prvi korak jeste priprema za koju je potrebna medijapan ploča ili lipova daska na čemu se prvo radi podloga, odnosno bijeli dio koji se šmirgla dok se ne dođe do glatkog dijela da se po njemu radi. Ne bi trebalo da bude ni previše glatko da ne bi boja spala, ali ni grubo - ističe Šekarić.

Kada se sve osuši i izgladi, na nju se nanosi skica, rade boje i posvjetljivanje.

Poseban trenutak je, kako navodi, pozlata, koja sija kao svjetlost i pažljivo se postavlja u pozadinu ikone, te potom počinje slikanje-tehnikom jajčane tempere koja zahtijeva znanje, ali i strpljenje.

Šekarićev rad je prožet vjerom, mladalačkom nadarenošću i duhom koji slijedi ritam tradicije, umjetnosti i duhovnosti.

On otkriva da mu je najveći san da se jednoga dana bavi freskopisanjem, te ističe da je prošle godine imao priliku da pomogne u oslikavanju jedne crkve zajedno sa freskopiscem.

- To iskustvo mi je samo učvrstilo odlučnost - rekao je on.

Svaki talenat, pa tako i ikonopisanje jeste dar od Boga. Petrovi radovi našli su na brojne pozitivne reakcije, već su dva puta izloženi na izložbama koje organizuje Škola ikonopisa "Sveti arhangel Gavrilo" koju pohađa, a uskoro će biti i naredna.