Branislav Vučić, prijatelj tragično preminulog mladića Mladena Dulića, smogao je snage i napisao pjesmu kojom se oprašta od anđela iz Laktaša.

Rekli su mi, a ja ću pričat’ dalje…

Rekli su mi da si iz ljubavi rođen.
Rekli su mi da si bio dobro dijete.
Rekli su mi da si dobrim vođen.
Rekli su mi da si čuvan rijedak cvijete.

Rekli su mi da si bio voljen.
Rekli su mi da si na oblaku spav’o.
Rekli su mi da si htio samo bolje.
Rekli su mi da si leptire pozdravlj’o.

Rekli su mi da mrave nisi gazio.
Rekli su mi da ti niko nije smet’o.
Rekli su mi da si na sve pazio.
Rekli su mi da sve oko tebe, bilo je sveto.

Rekli su mi da si voljet’ znao.
Rekli su mi da si pušt’o druge.
Rekli su mi da nisi bio zao.
Rekli su mi srca punog tuge…

A, ja ću reći, ono što još nismo,
za odlazak tvoj, puno krivi svi smo.
Jer Bog dragi anđela nam dadne,
da za raj nas pripremi, pokajanja gladne.
Jer Bog dragi anđela posla’ mila,
da nas čuva, a mi, mi slomismo mu krila.

Putuj Mladene, jer s’neba si i došao, tvoja anđeoska duša ostavila je zlatni prah, svim stazama kuda si prošao…

Mirno spavaj….