Pjesnik Slobodan Ristović iz Rogatice, za koga književna kritika u Srbiji kaže da je jedan od rijetkih čuvara srpskog jezika, ističe da se riječi danas svakodnevno izvode pred strijeljanje i da je ovo doba najezde vještačke inteligencije koja nema osjećanja.

- Veštačka inteligencija nema ljudski razum i osećanja, ne ume da plače, tepa i kuka ili zapeva za sinom koji se više neće vratiti - rekao je Ristović, koji je rodom iz Čajetine.

On kaže da književnici, pjesnici i svi ljudi od pera treba čvrsto da stanu iza tih riječi, jer olovka nije zabava već oružje kojim se brani svoje kako bi metak okrenut ka riječi imao u šta da udari.

Ristović kaže da je zahvaljujući tome što je odrastao u rudarskoj porodici mudrih i običnih ljudi od ranog djetinjstva napojen mnogim pričama u kojima su važne riječi.

- Treba da sačuvamo reči u jeziku koji ljubimo i koji treba da poštujemo - rekao je Ristović i dodao da nisu sve riječi za pjesmu niti za proklinjanje.

Ristović je nedavno dobio prvu nagradu na Međunarodnom konkursu u Rudom za najbolju ljubavnu pjesmu i Plaketu "Miloš Vidaković", najnoviju u nizu od tridesetak koje su obilježile njegovo stvaralaštvo.

On ističe da književne nagrade danas i ne znače puno jer se često dodjeljuju, pa znaju biti i nešto čime autori mogu da se uznesu.

Među tridesetak književnih nagrada koje je dobio, Ristović kaže da ima važnih i manje važnih, ali da mu je najdraža prva koju je dobio kao dječak za pjesmu "Moja majka".

- To je moja prva pesma i moja najveća nagrada - naveo je Ristović.

On kaže da se rado sjeća nagrade "Blažo Šćepanović" koju mu je dodijelila Međurepublička zajednica za kulturu iz Pljevalja 1991. godine za najbolju knjigu u rukopisu.

Ristović dodaje da mu je posebno draga i nagrada "Pečat varoši sremskokarlovačke" koju je 2022. godine dobio za zbirku poezije "Žižljevina".

On očekuje da mu jedna knjiga bude prevedena na engleski jezik u Kanadi, druga na bugarski, dok treću sprema za Kinu.

Rade Vučićević, recenzent Ristovićeve knjige "Golubovi na štirkanoj zavesi", kaže da je Slobodan tipičan predstavnik rijetke lirske vrste kojoj je poezija pokretačka snaga života, duhovnost i materijalnost.

- On vešto barata manje korišćenim rečima, delimično zaboravljenim uz maestralne kovanice koje udeva u gradnji stihova čemu je nenadmašan u savremenoj srpskoj poeziji - rekao je Vučićević.

Slobodan Ristović rođen je u Čajetini, živi i radi u Rogatici i član je udruženja književnika Srbije i Republike Srpske.

On je objavio tridesetak knjiga poezije i proze, koje su prevođene na više stranih jezika. Piše književne i likovne impresije, eseje, duhovne članke i bavi se etno-filmom za šta je dobio dvije Gran-pri nagrade.

Ristović je nagrađen i "Velikom plaketom homoljskih motiva" za doprinos etno-kulturi Homolja.