Pomjeranjem časovnika za jedan sat unaprijed, odnosno sa dva na tri sata ujutru, danas je počelo ljetnje računanje vremena, jer i ove godine zemlje članice Evropske unije i Evropska komisija nisu donijele konačnu odluku da li će se opredijeliti za zimsko ili ljetnje računanje vremena.

Branko Simonović iz Astronomskog društva “Ruđer Bošković” kaže za Tanjug da je uvođenje ljetnjeg čitanja vremena 1983. imalo za cilj da se iskoristi što veći dio obdanice, kako bi i produktivnost u radu bila veća, ali da su se u međuvremenu prilike promijenile, prije svega uvedeno je novo radno vreme, a i navike ljudi što se tiče odlaska na spavanje su se promijenile.

Prema njegovim riječima, i ovog puta smo prešli na ljetnje računanje vremena, a do kada će to biti praksa ostaje da se vidi, budući da ćemo se prilagođavati opštim rješenjima u okruženju i šire.

– Ono što je nevolja sa ovom preporukom koja će prije ili kasnije stupiti na snagu jeste što je predloženo da se ukine ljetnje čitanje vremena, odnosno ukazno vrijeme i ostavljeno je svima na volju da se opredijele za ljetnje vrijeme ili trajno ljetnje stanje. E, to je ono što je neka nevolja u najavi jer je pitanje kako će različite države da podese svoje čitanje vremena što potencijalno može da bude nezgodno, jer od jednog reda prelazimo u neuređeno stanje – rekao je Simonović.

Kako je rekao, postoji dilema koje vrijeme više odgovara ovom podneblju, ali da on smatra da bi moglo da se uvede i “treće vrijeme”, odnosno prelazak na čitanje vremena od prije 1983. godine.

To rješenje podrazumjevalo je zimsko čitanje vremena i trajno ostajanje u srednjoevropskoj časovnoj zoni, ali i pomjeranje radnog vremena jedan čas unazad, kako bi se povoljnije iskoristila obdanica.

Ipak, smatra on, u međuvremenu su se stvari “zamrsile” u odnosu na nekadašnje vrijeme, prije svega radno vrijeme.

– Zimsko čitanje vremena u ovom slučaju je nepovoljno jer prespavamo neefikasno, odnosno prespavamo onaj prvi dio obdanice tokom godine i malo od obdanice nam ostaje u drugom dijelu dana. Ljetnje (trajno) čitanje vremena je u tom pogledu povoljnije jer se bolje iskorištava obdanica, ali nas ona izmješta iz naše osnovne srednjeevropske časovne zone u istočnoevropsko, odnosno odvaja nas od većeg dijela Evrope kojem pripadamo – rekao je Simonović.

Ukoliko bi se čitanje vremena vratilo na ono od prije 1983. godine, kaže Simonović, moglo bi da se prilagodi i radno vrijeme – odnosno, radno vrijeme bi se pomjeralo, primjera radi, na sedam sa osam sati.

– Ja bih dodao i kao još jednu mogućnost, a to je da se uopšte ne dira časovnik nego da se uvede ukazno radno vrijeme. Da se recimo dekretom uvede da se za stanje na časovniku vežu oni koji od njega zavise svojim radom. A to su trgovine, škole, preduzeća i onda da se ukazno pomjeri samo radno vrijeme – rekao je Simonović.

On je rekao i da pretpostavlja da će Vlada odlučivati o tome kako će se mijenjati čitanje vremena, ali i da bi jedna od mogućnosti mogla i da bude referendum na kome bi se građani pitali po kom vremenu žele da se računa vrijeme.

– Da bismo otišli na referendum podjednako je važno da ljudi sasvim dobro razumeju šta dobijaju, a šta gube i kako to u stvarnosti izgleda, jer iz iskustva govoreći , rasprave koje se vode o tom pitanju u suštini su sasvim pogrešno postavljene, tako da mislim da bi o toj temi trebalo svi da se obavijestimo dovoljno dobro, a onda da se javno odlučujemo – rekao je Simonović.