BiH je jedna od zemalja koje su u proteklih devet godina najviše nazadovale kada je riječ o percepciji raširenosti korupcije, dok su brojne afere koje su punile i još uvijek pune novinske stupce i dalje bez sudskog epiloga.

Samo u protekle dvije godine javnost u BiH je svjedočila brojnim aferama čiji su akteri bili najviši funkcioneri, kako oni iz Republike Srpske, tako i FBiH.

Od „korona derneka“, preko afera „potkivanje“, „prisluškivanje“, „diploma“, „ikona“, „respiratori“, pa do sumnjivih nabavki maski i zaštitne opreme u Republici Srpskoj te afere „kiseonik“, ali i najnovije u čijem se središtu našao gradonačelnik Prijedora, Dalibor Pavlović, nakon što su u javnosti procurile fotografije na kojima navodno pijan i predoziran tabletama leži pored WC šolje.

I to nije sve. Brojne su druge afere koje su potresale javnost, a čiji akteri i danas obavljaju javne funkcije i nisu snosili nikakvu odgovornost.

U nekim od ovih afera podignute su optužnice, dok su ostale afere završile tako što se o njima pričalo nekoliko dana u javnosti.

Ne samo što nakon izbijanja ovih afera niko nije smijenjen, već je javnosti poslana poruka: „Ne vjerujte svojim očima i ušima, vjerujte nama“.

I dok se afere u BiH nižu političari nas ubjeđuju da nam je dobro ovdje i da nisu korupcija i skandali ti koji podrivaju ovu državu već „stranci“ i „strane intervencije“.

Od Rusije, preko Srbije, Hrvatske, Amerike, pa do Brisela – sve ove zemlje i njihove diplomate do sada su okriviljivane od strane domaćih političara da „guše napredak u BiH“ i doprinose iseljavanju njenih građana.

Za sarajevske političare za sve probleme u BiH kriva je Republika Srpska, Srbija, Rusija ili Hrvatska.

S druge strane u Republici Srpkoj njeni najviši funkcioneri za sve probleme krive Federaciju, Ameriku ili Brisel. Drugim riječima, "svi su nam krivi, osim nas samih".

Da li su za BiH, Republiku Srpsku ili FBiH, veći problem korupcija i afere koje ih potresaju ili intervencije ili miješanje političara iz država regiona i sveta u unutrašnje stvari u ovoj zemlji?

Foto: S.Pašalić/RAS Srbija

Politička analitičarka Tanja Topić ističe da su najveći problem za BiH političke elite koje vladaju ovom zemljom zadnje dvije decenije, a koje su potpuno porobile i diskreditovale sve institucije, uključujući i pravosudne.

– Oni su, zapravo, majstori u zamjeni teza. Dakle, oni su majstori da od krivca naprave žrtvu, a od žrtve krivca. Krivci nisu krivi nizašta, već su krivi oni koji su upozorili na njih, identifikovali ih i probali etiketirati – ističe Topićeva.

Ona dodaje da je u BiH evidentan nedostatak kritičkog odnosa prema sopstvenim greškama i sopstvenim aferama.

Ona je podsjetila na ranije izjave lidera SNSD, Milorada Dodika koji je najavio „obračun sa sopstvenim mangupima“, kao i njegovo priznanje da u redovima te stranke postoje oni koji su ogrezli u kriminal ili afere.

– Međutim, javnost nije vidjela niti jedan takav obračun u smislu pravosudnog obračuna. Sve se završilo na praznoj priči kako će se obračunati sa mangupima- navodi Topićeva.

Ona ističe da nisu stranci ti koji su napravili sve ove krađe u javnim nabavkama, zloupotrebe službenog položaja ili afere, već domaći političari.

Topićeva krivicu stranaca vidi jedino u tome što su uložili enormna finansijska sredstva u reforme određenih institucija koje su trebale biti nezavisne, oslobođene svakog političkog uticaja, poput pravosudnih, a koje su daleko od toga.

Umjesto da su nezavisne, te institucije su, kako ističe Topićeva, danas produžena ruka upravo onih politika koje su na vlasti.

Foto: D.Božić/RAS Srbija

Izvršna direktorka Transparensi internešnel, Ivana Korajlić smatra da svaka priča kako su stranci krivi jer je stanje u BiH ovakvo kakvo jeste, nije ništa drugo već skretanje sa teme.

Ona ističe da su političari na vlasti, posebno oni iz Srpske, razvili strategiju da svaki put kada ih bilo ko upozori na nepravilnosti u radu, kriminal na najvišem nivou, afere i slično, odmah tu osobu ili osobe etiketiraju kao izdajnika.

– Onaj ko ukaže na problem je po njihovom tumačenju „pod instrukcijom stranaca“ ili nekakav špijun. Svjedoci smo toga i u najnovijoj aferi „kiseonik“ gdje se svi oni koji upozoravaju na ovu aferu nazivaju teroristima. To je postao trend. Na svaku aferu se pokušava naći neki drugi krivac, „koji sve to izmišlja i fabrikuje, kako bi se skrenula odgovornost sa pravih krivaca na nekoga drugog, ko to, kako vole da kažu, namerno podmeće i laže – upozorava Korajlićeva.

Ona govori da je i međunarodna zajednica pravila greške u prethodnom periodu jer je pristupala određenim reformama na pogrešan način i to se još uvijek dešava.

Međutim, kako ističe Korajlićeva, kada se govori konkretno o odgovornosti za stanje u BiH bez obzira na to da li je riječ o korupciji, ekonomskoj situaciji ili nečemu drugom, odgovornost za to je isključivo na nosiocima vlasti u Bosni i Hercegovini, a ne na bilo kome sa strane.

– Kada stranci daju novčana sredstva onda su odlični, a kada treba preuzeti odgovornost za bilo šta onda su stranci za sve krivi – ističe Korajlićeva.

Mnoge afere ne stignu do sudaTI BiH je ranije ove godine objavio izvještaj u kojem je upozorio da su BiH poslednjih godina potresle velike korupcijske afere o kojima se izvještavalo samo u medijima, a nikada nisu stigle do suda.

– Većina velikih korupcijskih afera završava se ili u istražnoj fazi ili se pretvaraju u dugogodišnje sudske postupke, urušavajući značaj blagovremenog i efektivnog procesuiranja – upozorili su iz TI BiH.

Prema broju optužnica podignutih za djela korupcije i otkrivenih slučajeva krupne korupcije TI BiH zaključuje da u Bosni i Hercegovini nema procesuiranja korupcije na visokom nivou.

– Kada se pogleda statistika procesuiranja korupcije i broj pravosnažnih presuda, vidjećete da je to jednocifren broj i da se uglavnom radi o nekakvim „sitnim“ slučajevima u kojima su osuđeni službenici nižeg nivoa. Pogledajte afere „Bobar banka, „Pandora“ i slične gdje se procesi razvlače godinama i koje još uvijek nisu dobile sudski epilog – ističu u TI BiH.

Dodaju da tome treba dodati i podatak da 90 odsto afera koje su otkrivali mediji ili organizacije civilnog društva, nikada nisu do kraja istražene.