Posljednji ispraćaj heroine Milje Zečević: Srpska majka koja je preživjela nezamislivo
09.11.2026. 13:31
0
IZVOR: glassrpske.com
Heroina Milja Zečević od danas počiva pored svojih najmilijih – supruga i sinova koje su zločinci ubili njenim pred očima u martu 1992. godine u Sijekovcu kod Broda.
Milja Zečević preminula je u subotu, 7. novembra u 95. godini. Smrt ju je zatekla u dvorištu kuće baš na mjestu gdje su joj pripadnici HVO-a, Hrvatske vojske i paravojsnih formacija ubili sinove i supruga.
Njen odlazak nije samo gubitak za porodicu i rodni kraj. Milja Zečević bila je živi svjedok jednog od najstrašnijih zločina nad srpskim civilima na početku Odbrambeno-otadžbinskog rata, žena čija je sudbina postala simbol stradanja, hrabrosti i dostojanstva srpske majke.
Njen život bio je obilježen stradanjem - kroz dva rata izgubila je gotovo cijelu porodicu, ali je decenijama dostojanstveno čuvala sjećanje na svoje najmilije i svjedočila o zločinima.
U Gornjim Smrtićima kod Prnjavora, gdje je od danas i njena vječna kuća, počivaju njen suprug Jovo i sinovi koji su ubijeni u Sijekovcu. Tu je sahranjen i njen četvrti sin, koji je preživio masakr, ali je preminuo nekoliko godina prije majke.
Tako se Milja, nakon 95 godina života i decenija provedenih sa bolom koji nikada nije prestao, pridružila svojim najmilijima.
Dva rata, dva strašna gubitka
Život Milje Zečević bio je obilježen tragedijama još od najranijeg djetinjstva.
Rođena je 14. januara 1931. godine, a već kao desetogodišnja djevojčica ostala je bez oca, koji je odveden u ustaški logor Jasenovac i tamo ubijen.
Uprkos ranom gubitku, izgradila je porodicu sa suprugom Jovom, sa kojim je dobila četiri sina. Živjeli su u Sijekovcu, u mješovitom selu nadomak Broda, gdje su godine prolazile u porodičnom životu i svakodnevnim obavezama.
A onda je došla 1992. godina.
Tragedija koja je obilježila njen život ponovila se na najstrašniji način. U Drugom svjetskom ratu izgubila je oca, a u Odbrambeno-otadžbinskom ratu pred njenim očima ubijeni su:
suprug Jovo, rođen 1920. godine;
najstariji sin Milan, star 42 godine;
sin Petar, star 39 godina;
najmlađi sin Vaso, star 34 godine.
Zločin koji je gledala svojim očima
U svjedočenju za Memorijalni centar Republike Srpske, Milja Zečević ostavila je potresan opis onoga što se dogodilo 26. marta 1992. godine.
Tog dana grupa naoružanih ljudi, sa čarapama preko lica, ušla je u dvorište njene porodične kuće.
- Muža i trojicu sinova napadači su redom tukli i na kraju pogubili -ispričala je Milja.
Posebno potresan dio njenog svjedočenja odnosio se na posljednje trenutke njenih sinova.
Gledala je kako joj najstarijeg sina ubijaju kod česme, srednjeg na kapiji, a najmlađeg u dvorištu.
- Tukli su jednog po jednog, ispitivali pa ponovo tukli. Ja sam bila tu. Kada su ih pobili, onda su me otjerali - svjedočila je Zečevićeva.
Vjerovala je da su napadači njene komšije, jer su lica prekrili čarapama kako ih ne bi prepoznala.
Kada su je otjerali iz dvorišta pješke je stigla do Gornjih Smrtića kod Prnjavora, gdje je pronašla utočište i gdje će, više od tri decenije kasnije, biti sahranjena.
Svjedočila je i pred sudom: Njene riječi bile su dokaz zločina
Milja Zečević nije ostala samo svjedok porodične tragedije. Njeno svjedočenje imalo je značaj i u sudskim procesima za zločine počinjene u Sijekovcu.
Sud BiH osudio je Zemira Kovačevića na deset godina zatvora zbog učešća u ubistvima, maltretiranju i pljački srpskih civila na području Sijekovca u martu i aprilu 1992. godine.
Sudsko vijeće utvrdilo je da su svjedoci Državnog tužilaštva saglasno i pouzdano govorili o dešavanjima u selu, a Milja Zečević i Saša Milošević svjedočili su da su vidjeli Kovačevića kako ubija Jovana i Petra Zečevića.
Predsjedavajući Sudskog vijeća Davorin Jukić tada je naveo da je Milja jasno opisala ubistvo svojih najmilijih.
Prema sudskim nalazima, Kovačević je proglašen krivim za ubistva, nečovječno postupanje prema civilima i učešće u pretresima i pljački kuća srpskih stanovnika.
Njeno svjedočenje bilo je jedan od važnih dijelova sudskog postupka. Bol koji je nosila nije je spriječio da govori o onome što je vidjela, niti da traži da istina o stradanju njene porodice bude sačuvana.
Za iskazanu hrabrost, nadljudsku snagu i doprinos očuvanju istine o stradanju srpskog naroda, Milja Zečević bila je nosilac Ordena Miloša Obilića. Ove godine uručeno joj je priznanje "Milunka Savić".
Iza nje je ostalo svjedočenje koje će trajati duže od ljudskog života. Ostala je priča o majci koja je izgubila gotovo sve, ali nije izgubila snagu da govori.
A njene riječi ostaju kao opomena i zavjet da se zločin u Sijekovcu nikada ne zaboravi.
