Nijedan praznik nema više narodnih običaja, koji se poštuju i dan-danas, od Božića. Neki od njih su: polaganje badnjaka, zastiranje domova slamom, kvocanje i pijukanje, mješenje česnice, pečenje pečenice, polaznik, a tu su i mnoga druga vjerovanja, izreke i poslovice. Ovom praznovanju posvećena su tri crvena slova u crkvenom kalendaru, pa i četvrti dan, Badnji dan, jer mu prirodno prethodi. Velikom prazniku prethodi i velika priprema oličena u četrdesetodnevnom Božićnom postu.

Važan smisao Badnje večeri, kao praznika koji je posvećen porodici, bilo je okupljanje sve čeljadi na posnoj trpezi, najčešće na podu. Osim toga, interesantno je da je za večeru pripreman neparan broj posnih jela, što, kako se vjerovalo, ima veze sa kultom predaka. Trpeza se spuštala na pod jer se smatralo da će tako biti najbliža dušama pokojnika. Zato je večera proticala u miru i tišini, a ako je ko i bio zavađen, Badnjeg dana se morao obavezno izmiriti.

Neki običaji su se u međuvremenu prilagodili vremenu i mjestu u kojem živimo, te se danas ne praktikuje večera na podu, već sa stola ispod kojeg je prostrta slama. Mi se u ovoj rubrici nećemo baviti svim običajima, već time šta treba da se nađe na badnjoj trpezi i kakva je njena simbolika.

Jelovnik za Badnje veče ponavlja se iz godine u godinu i gotovo nikada se ne mijenja. Dakle, dok je domaćin u šumi i siječe Badnjak, domaćica mijesi badnjački kolač, tj. badnjačku pogaču bez kvasca, česnicu, koja se za vrijeme večeri lomi, a ne siječe.

Od jela, na stolu, pored hljeba i soli, treba da se nađe i riba pržena na ulju, presan kiseo kupus preliven uljem, rezanci s orasima, turšija, med, vino i pasulj (obično prebranac).

Svaki dio ove praznične posne trpeze ima svoju simboliku. Badnjačka pogača simboliše samog Gospoda Isusa Hrista („Ja sam hleb živ, koji siđe sa neba; koji jede od ovog hleba živeće va vijek; i hleb koji ću ja dati za život svijeta“ – Jovan 6,51). Riba, kao i hljeb, simboliše Gospoda Isusa Hrista, jer na grčkom jeziku, preko koga su naši preci primili hrišćanstvo, riba je IHTHIS, a to je skup inicijala Isusa Hrista. So simboliše silu božansku, koja čuva djelo božje, kao što so čuva hljeb i ribu od plesni i truleži. Vino predstavlja krv Spasiteljevu kojom je On na Golgoti dao otkup Bogu za grijehe ljudske, dok med simboliše sladost vječnog života.

Pored toga, na sto se postavlja božićna svijeća i sito ili tepsija u koju domaćica stavlja četiri velike rumene jabuke, žito, kukuruz, novac, suve šljive i orahe. Sve to simbolično predstavlja želju za berićetom i dobrim životom u kući.

Pred ovakvom badnjačkom večerom, domaćin se prekrsti, zapali sveću, okadi trpezu, pročita molitvu Gospodnju, razlomi kolač i svu čeljad ponudi večerom, pri čemu se uz čaše vina dižu zdravice.

U našim selima postoji običaj i da tanjiri od večere, escajg, kao i cijela trpeza ostane do ujutru.

Ovi običaji se razlikuju od sela do sela, i kao što u našem narodu kažu: Koliko sela toliko običaja.