Rus je ustao i držeći se za stomak govorio, ti, ti, ti... Tetke su odmah probudile dedu, on u onim dugim belim gaćama, sa štapom, viče, šta hoćete, šta hoćete vi... Ali moja starija tetka Vasiljka je shvatila, drži stomak, ti - pa to je čaj! Drhtala sam! Propaganda je bila strašna. Ubrzo smo shvatili, Sovjeti nisu strašne zveri - upravo suprotno.

Ovako je za Sputnjik govorila Ljiljana Dragović, kostimograf, istaknuta srpska umjetnica koja je nedavno ispričala svoju životnu priču, povodom osam decenija od oslobođenja Evrope od fašizma.

Njenu porodicu je Drugi svjetski rat zatekao na Kosovu i Metohiji. Prvo je ostala bez bolesne majke, a oca su streljali Nijemci.

„Tada se zbog dva nemačka oficira i jednog vojnika, streljalo 100 naših. Zaista je bilo 100 za jednog. Kasnije su kupili sa ulica, ali u početku su birali ljude koji su vodili narod, misleće ljude. Intelektualce, profesore, lekare, advokate, sudije“.

Kada je otac ubijen, Ljiljana je zanijemela. Dugo nije govorila. Porodica se preselila u Jagodinu, gdje počinje nova golgota:

„Stric, gradonačelnik Jagodine, morao je da beži, bio je protiv komunista. Za nas posle oslobođenja nije bilo „tačkica“, nije bilo hrane. Tetka Vasiljka je završila u zatvoru, kao saradnik okupatora“.

Ime Ljiljane Dragović se vezuje za više od 200 pozorišnih ostvarenja u gotovo svim teatrima u Jugoslaviji, potpisala je kostime i za 11 filmova, među kojima su "Dorotej" i "Kosovski boj", za koje je dobila Zlatnu arenu na Pulskom festivalu.

Dobitnica je dvije Sterijine i Nagrade za životno djelo.