Zbog višemjesečne suše u Hercegovini, vodostaj Bilećkog jezera drastično je opao. Voda se povukla, a s njom su izronile kuće, bunari i dvorišta sela koja su potopljena davne 1967. godine. Stanovništvo pet sela moralo je zauvijek napustiti svoje kuće, da bi se napravilo akumulacijsko jezero za branu “Grančarevo” na Trebišnjici 1968. godine.

Ako je vjerovati pričama, zemlja ispod Bilećkog jezera bila je najplodnija u Hercegovini. A ako je suditi po ovome što sada vidimo mještani ovih sela bili su i te kako vrijedni.

Punjenjem Bilećkog jezera ispod vode su ostala sela Panik, Orah, Čepelica, Zadublje i Miruše, a manastir Kosjerevo, koji je u svojoj porti imao i bolnicu, premješten je u selo Petrovići u Banjanima, graničnom pojasu s Crnom Gorom.

Foto: hercegovinainfo

Stariji Hercegovci se sjećaju da su prva premjeravanja za Bilećko jezero rađena 1958. godine, a već od 1961. počeo je stizati novac za imanja koje je jezero potopilo. Iseljavanje je počelo nekoliko godina kasnije, a stanovnici su uglavnom otišli u Trebinje i Bileću.

Bilećko jezero je raj za ronioce zbog naseobina ostalih na njegovom dnu, ali i za ribolovce. Iz njegovih dubina vađeni su somovi dugi i po dva metra, a teški preko stotinu kilograma.

Obilaze ga i turisti, ali se zadržavaju kratko, budući da još uvijek na njegovim obalama nisu izgrađeni hoteli i drugi turistički objekti, a jedini motel „Vidikovac“ je zatvoren.

Piše: Z. Lojpur