Garavog lica i ruku, ali srca čistog kao suza dimnjačari Marinko Cvjetković Praško iz Petrova i Demir Halimić Dimko iz Zenice zajedno čiste dimnjake i donose sreću u domaćinstva širom zemlje, dajući tako primjer da je iznad svih podjela najvažnije samo biti čovjek.

Praško (26) i Dimko (30) su najmlađi dimnjačari u BiH. Iako je jedan iz Republike Srpske, drugi iz FBiH, za njih entitetska granica ne postoji. U trenutku kada smo se njima dogovarali o priči za “Glas Srpske” čistili su dimnjake u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) RS.

Marinko priča da mu je želja bila da postane policajac. Završio je srednju ekonomsku školu, a u međuvremenu postao i fudbalski sudija.

- Više puta sam konkurisao za policajca, ali nije se dalo. S obzirom na to da stanujem u zgradi gdje je mahom starije stanovništvo, komšija koji je čistio dimnjake ostario je i udebljao se i nije se više mogao provući kroz otvor pa sam ja priskakao u pomoć, kao najmlađi i najsposobniji. Tako sam stekao prve mušterije. Čistio sam kuglom i četkom, a potom sam krenuo u potragu da nađem iskusnijeg kolegu koji mi može pomoći i tako sam putem oglasa našao Demira - ispričao je Marinko.

Sa Dimkom sarađuje već dvije i po godine. Gdje god ne može jedan sam, idu zajedno. Jedan na drugog uvijek mogu računati.

U njihovoj, kako kaže, dimnjačarskoj priči, mnogo je posla, ali i radosti.

- Ni kolegu Demira, a ni druge ljude ne gledam po boji kože, nacionalnosti ili vjeri, gledam da li je neko čovjek ili nije, ako je dobar prema meni, i ja sam još bolji - istakao je Marinko. U dimnjacima, kaže, nađe svašta, od pacova, do kugle ili šešira koje su zagubili neki dimnjačari.

Kako se u narodu vjeruje da dimnjačar donosi sreću i da se treba uhvatiti za dugme kada dimnjačar naiđe, Marinko priča da je imao situaciju u jednoj pekari u Derventi kada djevojka koja je tu radila nije prestajala da se smije od sreće i da traži ima li igdje dugme na odjeći. Iako se ljudi hvataju za dugmad želeći da im dimnjačari donesu sreću, u šali priča, za njegovo srce uhvatila se supruga Tanja, koja mu je najveća podrška.

Sa nešto većim iskustvom i jednakom požrtvovanošću dimnjake već šest godina čisti i Demir, Zeničanin koji je jedno vrijeme bio zaposlen u Oružanim snagama BiH. Kako minimalna plata nije bila dovoljna za normalan život, odlučio je da pokrene vlastiti biznis.

- Marinka i mene veže posao koji radimo i najlakše nam je kada ima puno posla da to uradimo zajedno - kazao je Demir.

Naglasio je da bi volio da njih dvojica budu primjer onima koji rukovode BiH, da se ostave podjela i da svi zajedno gradimo bolju budućnost za nas i našu djecu. I on sa osmijehom dodaje da gdje god prođu krajičkom oka primijete kako se ljudi osmjehuju i hvataju za dugme.

- Mi zaista donosimo sreću u domove, jer otklanjamo uzroke koji mogu dovesti do toga da izgori kuća ili neko nastrada - poručio je Demir.

Rade i noću

Marinko Cvjetković je kazao da je dostupan 24 časa sedam dana u sedmici.

- Često me zovu i vatrogasci noću kada izbije požar na dimnjaku. Ovo vrijeme, pred sezonu grijanja imamo pune ruke posla. Ne radimo sa krova već kroz najniži otvor na dimnjaku uz pomoć rotacionih četki, bušilice i usisivača. Ne zavisimo od vremenskih uslova, a samo u izuzetnim situacijama penjemo se na krov - ispričao je Marinko i dodao da im je nelojalna konkurencija, odnosno oni koji rade ovaj posao ilegalno, najveći problem.

Piše: Milijana Latinović