U rogatičkoj ulici Serdar Janka Vukotića živi četvoročlana porodica Ećimović. Uz glavu porodice Milomira – Miku (59), tu su još kćerka Milica i dva sina Marko i Nenad. Na prvi pogled, ništa neobično, a uz bolje upoznavanje ove porodice dođe se do rijetke neobičnosti. Svi u porodici su šumarski inženjeri, uglavnom diplomirani sa završenim prvim ciklusom studijskog programa u četvorogodišnjem trajanju i ostvarenih 240 ECTS bodova, osim Marka koji je završio trogodišnje studije na Šumarskom fakultetu u Sarajevu i ima diplomu šumarskog inženjera baccalaurete sa 180 ECTS bodova.

Počelo je od oca Milomira, koji je šumarski fakultet u Sarajevu završio 1987. Kao mlad inženjer zaposlio se u Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“ i prošao sve faze rada u šumarstvu do tehničkog direktora Gazdinstva na kome trenutno radi.

Stopama oca nakon neuspjelom pokušaja studija elektrotehnike, pošao je njegov prvenac sin Marko (30) i diplomu šumarskog fakulteta stekao je 2015. u Sarajevu, koju planira da ubrzo obogati sa još godinu dana studija.

A onda, poslije završene gimnazije u Rogatici, po ugledu na oca i starijeg brata, pošli su Milica i najmlađi Nenad. Upisali su se na Poljoprivredni fakultet u Istočnom Sarajevu – Odsjek šumarstrvo u Vlasenici. Uspješno su okončali četvorogodišnje studije i svjedočanstvo diplomiranog inženjera šumarstva dobili odbranom diplomskog rada 4. decembra prošle, a diplome primili na promociji koja je održana u Vlasenici početkom ovog mjeseca. I odbrani diplomskih radova i promociji kao velikom njihovom životnom cilju prisustvovali su otac i stariji brat i zajedno podijelili radost događaja.

- Uzimam sebi za pravo da u svoje i ime braće kažem da je za naša životna opredjeljenja „kriv“ tata. Uvijek se hvalio ljepotom svoga zanimanja, koje podrazumijeva stalni boravak u prirodi i na čistom vazduhu, sa pjesmom i cvrkutom ptica, u carstvu divljih životinja. I uz sve to dobijati platu?! Tom izazovu nismo odoljeli i evo nas sa diplomama šumarskih inženjera sa kojom je stariji brat Marko već dobio stalni posao. Opet je to tatin „Sjemeć“. Ne kajemo se. Jer, „Sjemeć“ je naša druga kuća.U njemu je radila i naša pokojna majka, koja je prerano otišla na onaj svijet prije četiri godine u svojoj 58. godini i nije doživjela da vidi uspjeh svojih sinova i mene koja sam od kako pamtim bila njena ljepotica i mezimica - reče Milica.

- Uz svu ljepotu i korist koju nudi posao šumarskog inženjera na planu zdravlja pod devizom „biti šumar znači biti zdrav“, u šumarstvu kao grani privrede vidjeli smo i svijetlu životnu perspektivu. Naši krajevi imaju još dosta šuma i uz stalno obnavljanje kroz pošumljavanje goleti i obnovu degradiranih šuma i njegu postojećih i novih kultura biće posla i za nas i za nove generacije - dodaje brat Marko.

I dok Milica i Nenad čekaju konkurs za prijem pripravnika u Javnom preduzeću „Šume Republike Srpske“, ili neke druge firme kojim trebaju šumarski inženjeri, nadaju se skorom zaposlenju i dotle ne gube vrijeme. Milica se udala i ovih dana rodila je kćerku kojoj je dala ime Katja, a zajedno sa Nenadom ozbiljno se spremaju da nastave studije na mastersu šumarstva.

- Želimo da i to odradimo dok smo mlađi i dok nas totalno ne „pritisnu“ radne i porodične obaveze - reče Milica.