Istočno Sarajevo je izraslo tiho, iz potrebe čovjeka da iščupane korijene ponovo poveže sa zemljom i negdje ostane. Da nešto sačuva i nekome pripada.

Nastalo je iz vremena velikih istorijskih lomova, stradanja i borbe srpskog naroda da sačuva svoje ognjište, identitet i pravo na opstanak na ovim prostorima.

Na temeljima žrtve, istrajnosti i zajedništva izraslo je Istočno Sarajevo kao svjedočanstvo jednog vremena i naroda koji je, uprkos stradanju, ostao na svojoj zemlji.

Istoriju ovog prostora ispisali su važni događaji, ratni putevi, formiranje brigada i jedinica, ali i lične priče ljudi koji su nosili teret vremena u kojem su živjeli. Svaka ulica, spomen-obilježje i mjesto u Istočnom Sarajevu čuva dio tog kolektivnog pamćenja.

Upravo zato pokrećemo seriju tekstova posvećenu značajnim istorijskim događajima, ratnim brigadama, stradanju i mjestima koja su obilježila nastanak i razvoj Istočnog Sarajeva.

Stradanje pripadnika Sarajevsko-romanijskog korpusa u rejonu Žepe (4. jun 1992.)

U Istočnoj Bosni, u području između rijeke Drine i planinskih predjela prema Han Pijesku, nalazi se Žepa, tiho i skrovito mjesto, smješteno između brda i šuma, gdje rijeka vijuga i sa nosi sjećanje koje ne prestaje.

Žepa pamti i suze i smijeh, ostajući najbolnija rana i trajan trag između prošlosti i onoga što se danas naslućuje.

Početak rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine označio je trenutak nakon kojeg ništa više nije bilo isto. Mir je postao krhak, poput porcelana koji se lako lomi. U tom lomljenju jednog svijeta, Bosna i Hercegovina je ušla u godine koje će ostati duboko urezane u sjećanja ljudi, u porodice i u tišine od kojih se čovjek nikada u potpunosti ne oporavi. Stradanja su postala svakodnevica, teška, bolna i mučna, ostavljajući iza sebe praznine koje vrijeme ne uspijeva da popuni.

Među prostorima u kojima je boju svakodnevice zamijenila boja rata i vojničkih uniformi, našla se i Žepa.

Stradanje boraca Vojske Republike Srpske u Žepi 4. juna 1992. godine ostaće upamćeno kao jedan od najtragičnijih događaja u novijoj istoriji Pala i jedno od najmasovnijih stradanja pripadnika Sarajevsko-romanijskog korpusa tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Tog dana kolona Sarajevsko-romanijskog korpusa kretala se prema brdu Zlovrh sa zadatkom da dostavi hranu i vodu za 13 vojnika koji su na toj koti obezbjeđivali radio-relejni. Iako je, prema dostupnim svjedočenjima, postojao dogovor sa muslimanskom stranom o bezbjednom prolasku, kolona je napadnuta iz zasjede.

Napad je izveden s leđa, a život je izgubilo 45 pripadnika Vojske Republike Srpske, većinom sa područja Pala.

Sjećanje

U znak sjećanja na poginule borce podignuto je spomen-obilježje koje se nalazi između Han Pijeska i Rogatice, na liniji između sela Podžeplje, Stoborani i Krivače, u blizini Mjesne zajednice Žepa.

Ovo mjesto danas predstavlja trajni podsjetnik na žrtvu boraca Vojske Republike Srpske i obavezu da se sjećanje na njihovu stradalničku sudbinu i ratni put sačuva od zaborava.

Jedna ulica u Palama nosi ime u znak sjećanja na događaj na Žepi.

SVOJE ŽIVOTE SU 4. 6. 1992. GODINE DALI ZA ČAST I SLOBODU SVOG NARODA

BABIĆ D. RISTO

BOROVČANIN R. RADENKO


VELjOVIĆ S. MILOMIR


VESELINOVIĆ M. LAZAR


VESELINOVIĆ S. MIROSLAV


VUKADIN K. BRANISLAV


VUKOVIĆ M. MOMČILO


GACO M. NOVKO


JOKIĆ N. NOVICA


JUGOVIĆ P. DRAGO


KLAČAR M. DRAGAN


KLAČAR M. MILE


KLAČAR T. NEDELjKO


KOMADAN R. VASO


KOSTOVIĆ Lj. NIKO


LAZAREVIĆ M. DRAGAN


LAZAREVIĆ J. DRAGOSLAV


LAZAREVIĆ V. NEBO


LAZAREVIĆ T. RADOMIR


LOPATIĆ S. PETAR


LUČIĆ S. VUKAN


LjEPIĆ M. DRAŽEN


MASTILO J. TOMO


MILUTINOVIĆ V. BRANKO


MIHAJLOVIĆ M. NOVICA


MUHAREMOVIĆ S. NOVAK


OKUKA M. MILOVAN


PAVLOVIĆ B. ZDRAVKO


PAVLOVIĆ B. NENAD


PANDUREVIĆ S. SRĐAN


PETRONIĆ M. BRANISLAV


RADOVIĆ M. MIROSLAV


RADOVIĆ S. OBREN


RADONjA D. MIRKO


SAMARDžIJA M. DELIVOJE


SIMANIĆ G. KOMLjEN


SRDANOVIĆ S. RADOMIR


STANIŠIĆ S. BOŠKO


STANIŠIĆ S. RADENKO


STANIŠIĆ P. RADISLAV


TADIĆ V. PREDRAG


TOMIĆ N. STANA


BAJIĆ M. SLOBODAN


CEROVINA R. MLADEN


CICOVIĆ G. MIĆO