Istočno Sarajevo je izraslo tiho, iz potrebe čovjeka da iščupane korijene ponovo poveže sa zemljom i negdje ostane. Da nešto sačuva i nekome pripada.

Istočno Sarajevo izraslo je iz sudbina ljudi koji su, krenuvši u neizvjesnost i bespovrat, na praznom prostoru podizali grad koji je dublji od kamena od kojeg je sazidan.

I zato ovaj grad nisu najprije činile zgrade, nego imena. Ljudi koji su živjeli skromno, u tišini stvarali, učili druge i tiho vjerovali da svaki njihov trud ima smisla, čak i onda kada ga niko ne čuje i ne vidi.

Danas njihova imena nose ulice koje pričaju o čovjeku, djelima, vremenu i vrijednostima koje su nadživjele i njega i vrijeme u kojem je živio.

Upravo zato pokrećemo seriju tekstova posvećenu znamenitim ličnostima čija imena žive na kartama Istočnog Sarajeva. Svakim novim tekstom vraćamo im život i podsjećamo na vrijednosti koje su nosili i čuvamo od zaborava ono što je dio našeg zajedničkog nasljeđa.

Sjećanje na dr Milutina Najdanovića – život, stradanje i pravda koja izostaje

Sudbina Milutina Najdanovića jedna je od najpotresnijih priča o stradanju srpskih ljekara u Sarajevo tokom ratnih godina od 1992. do 1995.

Prema dostupnim podacima, u tom periodu u Sarajevu je ubijeno ili protjerano oko 460 srpskih ljekara. Desetine njih su prošle kroz logore, a mnogi su izgubili život. Među njima bio je i ugledni hirurg, profesor i humanista dr Milutin Najdanović.

Milutin Najdanović rođen je 1925. godine u Srbiji. Medicinu je studirao u Hrvatskoj, a najveći dio svog života i profesionalne karijere proveo je u Bosni i Hercegovini, gdje je izgradio ugled jednog od istaknutih ljekara i univerzitetskih profesora.

Volio je Rikicu Samokovliju, pedijatra, redovnog profesora Medicinskog fakulteta, te kćerku poznatog pisca Isaka Samokovlije, sa kojom je i zasnovao porodicu. Pored uspješne ljekarske karijere, bio je posvećen i književnosti, istoriji i intelektualnom životu Sarajeva. Oni koji su ga poznavali opisuju ga kao čovjeka širokih interesovanja i dubokog duha, koji je bio neka vrsta žive enciklopedije, spreman da podijeli znanje, ali i da sasluša. 

Bio je jedan od pionira savremene medicine u Sarajevu. Kao profesor na Medicinskom fakultetu ostavio je dubok trag u obrazovanju generacija ljekara, a smatra se i osnivačem  Klinike za torakalnu hirurgiju u ovom gradu.

Pored medicinske karijere, bio je i društveno angažovan kao poslanik Srpske demokratske stranke u prvoj demokratskoj Skupštini Socijalističke Republike BiH.

Ubistvo Hipokratove zakletve

Od aprila do jula 1992. godine, doktorar Najdanovića su više puta odvodila iz svog stana  naoružana lica koja su se predstavljala kao „Jukina vojska“, „branioci“ ili pripadnici različitih paravojnih formacija. U upadima su, prema porodičnim svjedočenjima, iznošene različite optužbe, od potrage za oružjem, tvrdnji da je sa njegovog stana navodno djelovao snajper, do apsurdnih navoda da šalje svjetlosne signale srpskim vojnicima

Najdanovića su 14. avgusta 1992. godine, nakon 21 čas, odvela iz svog stana trojica naoružanih ljudi u maskirnim uniformama. Njegova supruga Rikica tada ga je posljednji put vidjela živog.

Samo dan kasnije, 15. avgusta, njegovo tijelo pronađeno je na gornjem ulazu stadiona „Koševo“, sa više prostrelnih rana. Kod njega nisu pronađena lična dokumenta osim jednog pisma sa potpisom "Milutin Najdanović".

Ovo ubistvo do danas nije rasvijetljeno.

Iza njega ostale su tri kćerke koje ne vjeruju da će ikada biti sprovedena detaljna istraga o ubistvu.

Svjedočenja porodice

Njegova najstarija kćerka Jelica Bokonjić svjedočila je da je njen otac i prije kobne noći više puta odvođen iz stana.

- U stan naših roditelja u tom periodu upadali su razni naoružani ljudi. Neki su sebe nazivali "braniocima", neki "policijom", neki "Jukinom vojskom", a ostali se nisu predstavljali. Govorili su da traže oružje, da su dobili prijavu da tata šalje signale četnicima u Pale, da je snajper pucao sa naše terase... Prevrtali su stvari, odnosili šta su htjeli, vrijeđali, prijetili, okretali oružje prema glavi tek rođenog sina moje sestre Mirjane - rekla je Jelica 2013. godine u intervjuu za "Glas Srpske".

Vijest o monstruoznom ubistvu svog oca dočekala u Beogradu jer je Sarajevo, grad u kojem je živjela, napustila 4. avgusta 1992. godine.

- Istraga o ubistvu mog oca Milutina Najdanovića nikada nije vođena, zbog čega nismo saznali ko ga je i po čijoj naredbi ubio. Od aprila do jula 1992. godine naoružani ljudi, koji su se predstavljali kao "Jukina vojska", "branioci", "policija" tri puta su tatu odvodili. Treći put se nije vratio - rekla je ona za "Glas Srpske".

Njegova najmlađa kćerka Mirjana Kojić tada je navela da je njen otac ubijen samo zato što je bio Srbin i član SDS-a.

Njegovo tijelo, nakon ubistva, prvobitno je sahranjeno na groblju „Lav“. Kada su htjeli da ga ekshumiraju 1995. godine, porodica je dobila uvjerenja da će istraga o ubistvu ubrzo početi. 

Godinama su čekali pokretanje istrage, nadajući se da će posmrtni ostaci biti ekshumirani i prebačeni u Beograd. Međutim, pošto istraga nije pokrenuta, kasnije je izvršena kremacija, a urna sa njegovim posmrtnim ostacima prenesena je u Beograd.

Postoje različite verzije o njegovoj smrti, ali nijedna do danas nije zvanično rasvijetljena.

Njegova supruga Rikica nije dočekala pravdu, preminula je 2014. godine.

Simbol jednog stradanja

Slučaj Milutina Najdanovića vremenom je prevazišao okvire pojedinačne porodične tragedije i postao jedan od simbola stradanja srpskih intelektualaca i ljekara u ratnom Sarajevo.

On nije samo žrtva jednog zločina, već i predstavnik čitave generacije sarajevskih Srba koji su nestali, bili protjerani ili ubijeni bez adekvatnog sudskog razjašnjenja. 

Njegovo ime danas stoji kao podsjetnik na jedno vrijeme u kojem su mnogi životi prekinuti bez suda, istine i pravde, ali i kao opomena da se istorijske rane ne mogu zatvoriti bez potpunog rasvjetljavanja sudbina svih žrtava.

Život i smrt dr Milutina Najdanovića podsjećaju da iza statistike stoje ljekari, profesori, očevi, muževi, sinovi...Njegova priča nije samo porodična tragedija, već i pitanje pravde koje ni nakon više od tri decenije nije dobilo odgovor.

Istočna Ilidža čuva sjećanje na dr Najdanovića

U naselju Donje Mladice u Istočnoj Ilidži jedna ulica nosi njegovo ime.