Živimo u vremenu virusa korona. I ne znamo koliko dugo će trajati posljedice. I hoće li se virus ponovo vratiti među nas. Život sa virusom korona bio je pod parolom „Ostani kod kuće“ vratio nas je kući. Da bismo živjeli – bilo je neophodno držati distancu. Samo je kuća bila i ostala mimo distance. Kao da je pouka „ostani kod kuće“ prizivala onu narodnu – najbolje je kad si svoj na svome! I toga sada treba da budeš svjestan.

Pred tobom je izbor – na koji fakultet da se upišeš. I šta da upišeš. Jesi li razmišljao/la da upišeš ono po čemu znaš da jesi. Ono po čemu se jedan narod prepoznaje, što je njegovo glavno nacionalno obilježje. A to je srpski jezik. Srpski jezik je tvoj osnovni identitetski znak. Preko njega znamo da pripadamo srpskom narodu, njime prenosimo istinu o svom narodu. Sva kultura koju imamo na njemu je ispisana. Gotovo sve čime se ponosimo vezano je za srpski jezik, i na njemu napisanu srpsku književnost.

Zato si, kad studiraš srpski jezik, još jednom, iako na drugi način, vezan za svoju kuću. Ostani kod kuće i u svojoj kući – to znači upiši srpski jezik na fakultetu koji ti je kod kuće – na Filozofskom fakultetu u Palama. Tvoja diploma sa ovog fakulteta jednako je vrijedna kao da si je dobio na fakultetu u Beogradu. Zato „ostani kod kuće“ i studiraj srpski jezik i književnost kod kuće – na Filozofskom fakultetu u Palama.

Prof. dr Miloš Kovačević