Društvene mreže su posljednjih mjeseci preplavljene fotografijama političara koji opušteno šetaju gradovima širom Srpske i ćaskaju s građanima.

Od srpskog člana Predsjedništva BiH, preko predsjednice Srpske, premijera, lidera stranaka, pa do poslanika, visokih funkcionera partija, pa do odbornika, načelnika i gradonačelnika svi su, čini se, već krenuli u predizbornu kampanju za opšte izbore, koja zvanično treba da počne tek za godinu dana.

Iako novost kod nas, ovaj trend nije nikakva novost u svijetu gdje nije rijetkost vidjeti političare na ulici u direktnom kontaktu s građanima s kojima opušteno ćaskaju, voze se autobusom/vozom ili nekim drugom javnim prevozom, ili, pak, na koncertima ili predstavama sjede pomiješani u masi ljudi, a ne odvojeno, u VIP ložama.

Političari u Srpskoj su sve donedavno smatrali da je potrebno samo da se pojavljuju u medijima, vode duge monologe u kojima je dovoljno da kažu da su njihovi politički protivnici loši momci, a oni, eto rade najbolje, i to je karta za siguran glas na izborima. Jedini kontakt s građanima imali su mjesec dana pred izbore, i to kada se održavaju stranačke tribine gdje uglavnom i dolaze partijski simpatizeri, ali ne i oni građani koji su, inače, neopredijeljeni i koji i ne izlaze na izbore.

Da li su političari u Srpskoj napokon počeli da mijenjaju taktiku i koliko im to može pomoći u lovu na nove glasove, odnosno animiranje neopredijeljenih birača?

Magistar komunikologije Borislav Vukojević smatra da novi trend koji političari u Srpskoj u posljednje vrijeme praktikuju možda i može da im pomogne, ali kod mlađih birača.

– Taj upliv neformalnog u nazovimo formalnu politiku je nešto što su kod nas donijele mlađe generacije političara. Vladajuće partije su to ranije zvale populizmom, ali su sada svi nekako spremni da prigrle taj trend. Ovdje ne možemo govoriti o nekom neformalnom kontaktu s građanima jer je to itekako formalno, ako se uzme u obzir da se sve unaprijed isplanira i da susreti nisu spontani već planirani – objašnjava Vukojević.

Dodaje da je ovu vrstu komunikacije s građanima najviše forsirao trenutni gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, koji je na neki način i uveo taj trend u politiku u Republiku Srpsku. Vukojević ističe da je Stanivuković to svjesno forsirao kao potvrdu legitimiteta ili njegovog političkog uspjeha.

On ponavlja da ti kontakti možda mogu da utiču na opredjeljenje mlađih birača, ali ne nužno. Vukojević pojašnjava da ne smatra da će neko glasati za neku partiju samo zato jer je sreo nekog političara iz te stranke na ulici. Međutim, takav kontakt može da utiče na nekog ko je već simpatizer te stranke u smislu da potvrdi njegovu lojalnost.

– Dakle, onim glasačima koji se možda kolebaju ili su na granici da promijene odluku, ti bliski kontakti mogu pomoći da ili i dalje ostane lojalan toj partiji ili da promijeni dres – ističe Vukojević.

Kada je riječ o neopredijeljenim biračima, odnosno onima koji ne izlaze na izbore, Vukojević kaže da ne smatra da će ih političari na ovaj način animirati.

n ističe da mi još nismo dovoljno politički razvijeno društvo i nemamo razvijenu političku i demokratsku svijest da bi takve stvari mogle da animiraju neopredijeljenje i one koji godinama ne glasaju.

– Taj izlazak na ulicu i druženje s građanima nisu dovoljno dobra motivacija da promijene nečije političko stanovište, ali može da služi kao dodatno sredstvo provjere lojalnosti unutar glasačkog tijela koje je već aktivno u toj partiji. Vjerovatno su partije, posebno one vladajuće, nakon lokalnih izbora i onoga što se desilo u Banjaluci švatile da postoji kolebanje unutar njihovih redova, pa pokušavaju na ovaj način da vrate politiku među narod – smatra Vukojević.

– Taj izlazak na ulicu i druženje s građanima nisu dovoljno dobra motivacija da promijene nečije političko stanovište, ali može da služi kao dodatno sredstvo provjere lojalnosti unutar glasačkog tijela koje je već aktivno u toj partiji. Vjerovatno su partije, posebno one vladajuće, nakon lokalnih izbora i onoga što se desilo u Banjaluci švatile da postoji kolebanje unutar njihovih redova, pa pokušavaju na ovaj način da vrate politiku među narod – smatra Vukojević.

U suštini, kako ističe on, kod nas se sve i dalje radi loše, traljavo i bez nekog pravog demokratskog potencijala.

– Svi su odjednom na ulici, ne zato što smatraju da je to dobro, već jer svi to rade, pa kao hajmo i mi. Isto je kao i sa snimanjem videa, što sada svi odjednom rade. Ne zato što su to prepoznali kao dobar materijal već jer svi to rade pa niko neće da ostane neopredijeljen po tom pitanju – zaključuje Vukojević.

Politikolog Darko Kuzmanović ističe da je očito da su političari prepoznali potrebu da se moraju približiti građanima, ali se postavlja pitanje koliko će imati koristi od hodanja gradom i druženja s njima.

Po njegovom mišljenju, koristi od toga bi mogli imati mladi političari, odnosno oni koji su novi u politici, za razliku od onih koji su godinama bili na istaknutim funkcijama pa su građani već „siti njihovog lika“.

– Ta priča može proći kada su u pitanju osobe koje nisu „istrošene“ u politici i koje će se na taj način predstaviti građanima kao nešto novo, odnosno kao alternativa onome što su imali do sada. Oni koji su godinama u politici su već dobro poznati i građani znaju šta mogu očekivati od njih – ističe Kuzmanović.

Navodi da slikanje političara i druženje s građanima nije ništa drugo već uvod u izbore koji su sljedeće godine, jer je očito da je kampanja kod nas već počela.

– To im može pomoći samo da učvrste svoju poziciju unutar njihovog biračkog tijela, jer je jasno da neodlučni birači imaju animozitet prema ljudima koji su godinama na vlasti. Vjerujem da građani koji ne glasaju taj prisni kontakt i ne traže, jer nisu zainteresovani za političare – smatra Kuzmanović.

Osim na ulici, mnogi političari su u “lov na glasove” krenuli i na društvenim mrežama. Tako sve više političara možemo naći na društvenim mrežama gdje svoje pratioce redovno informišu o onome što rade.

Osim što na društvene mreže svakodnevno “kače” statuse, često kače i fotografije i videa iz privatnog života, što pokazuje da su švatili sve veći značaj virtuelne kampanje kao jednog od puteva do birača.