Svoj kraj Romanovi su dočekali jedne julske noći prije više od 100 godina, kada su car Nikolaj II i njegova supruga carica Aleksandra brutalno ubijeni zajedno sa petoro djece.

Nikolaj II je stupio na presto 1894. godine, nakon smrti svog oca Aleksandra III. Kritičari su ga opisivali kao ograničenog i nemaštovitog, a istoričari danas ističu da je istina da nije imao ni sposobnosti ni temperamenta da vlada u turbulentnim vremenima. Car Nikolaj II je bio nesiguran čovJek koji do posLjednjeg trenutka nije bio kadar da donosi odluke. U prilog tome govori i podatak da je Sankt Peterburgom kružio vic kako su "dvojica najmoćnijih ljudi u Rusiji bili car i posLjednja osoba koja je s njim razgovarala".

Zarobljenički život

Nakon što su boljševici preuzeli vlast u novembru 1917. godine, Romanovi su zatvoreni u palatu Carsko selo u Sankt Peterburgu. Nedugo potom poslati su istočno od Urala u Tobolsk, gdje se prema tvrdnjama svjedoka, sa njima nije loše postupalo. Mnogi su tvrdili da je Nikolaj većinu vremena provodio u prirodi, kao i da mu uopšte nije nedostajao stres koji je sa sobom nosila titula cara. U ovom ranom periodu zatočeništva, još uvijek je bilo moguće sanjati o srećnom kraju - razmatrane su čak i opcije da porodica stigne do Velike Britanije ili doma na Krimu. Ipak, sljedeća destinacija Romanovih bila je - Kuća Ipatijev u Jekaterinburgu.

Čovjek zadužen za porodicu bio je izvjesni Avdejev, ali kako su čuvari bili obični ljudi iz lokalnih fabrika - car Nikolaj i carica Aleksandra su se vremenom upoznali sa njima, pa čak i zbližili. Ipak, lokalni boljševici su bili svjesni da su Romanovi vrhovni simbol ruske autokratije i da zato moraju da nestanu, stoga su Avdejeva zamijenili Jakovom Jurovskim - čovjekom sa zadatkom. 

Posljednja noć porodice Romanov

Rano je jutro 17. jula 1918. godine. Jurovski tjera članove carske porodice da ustanu iz postelje pod izgovorom da se grad nalazi pod opsadom i da je njihova lična bezbjednost ugrožena. Bez puno pogovora zajedno sa četvoricom najodanijih sluga koji nisu željeli da napuste svoje gospodare, odlaze u podrum. Nikolaj je predvodio kolonu sa sinom Aleksejem u rukama, još uvijek nesvjestan onoga što mu se sprema. Kada su ušli u malu praznu prostoriju Jurovski im je prišao i pročitao izjavu: 

"Ispunjavajući volju revolucije, Generalna direkcija Oblasnog sovjeta, donijela je dekret prema kom je bivši car Nikolaj Romanov - kriv za bezbroj krvavih zločina protiv svog naroda. Zato mora biti streljan."

Sljedećeg trenutka stražari su počeli da pucaju. Glavna meta bio je car koji je usmrćen već nakon nekoliko hitaca. Carica je pala mrtva odmah nakon njega, pošto ju je jedan od metaka pogodio u glavu. Kada se dim nastao paljbom slijegao, a u prostoriji se ponovo moglo vidjeti, djevojke su stražarima izgledale nepovrijeđeno - kao da su se meci odbili o njihova tijela. Tada je jedan od njih izgubio kontrolu, zgrabio bajonet i dovršio posao. Jurovski je ispalio nekoliko hitaca u mladog Alekseja. Poslije dvadeset minuta užasa, cijela porodica i njihove sluge bili su mrtvi - jedni upucani, drugi izbodeni i pretučeni. Jedanaest tijela je potom izneseno iz kuće i utovareno u kamion.

Epilog

Prema svjedočenjima očevidaca, čitav proces uklanjanja tijela bio je haotičan. Navodno su boljševici leševe prvobitno pobacali u plitak rudnik Ganina Jama, nakon čega su pokušali da ga raznesu granatama. Kako poduhvat nije uspio, riješili su da ih prevezu u novu grobnicu. Međutim, kamion se na putu ka drugom odredištu zaglavio u blatu i tom prilikom su dva tijela zakopali u šumi. Ostalih devet su polili kiselinom, spalili i zakopali u obližnju jamu.

Piše: Aleksandra Cvetić