Iako je potrošačka korpa za pola decenije poskupjela za čak 647 maraka, rast primanja pratio je inflaciju pa je tako danas sa dvije prosječne plate moguće izmiriti osnovne troškove četvoročlane porodice.
Prosječnoj četvoročlanoj porodici za osnovne potrebe koje se odnose na hranu, stanovanje, obrazovanje, prevoz, te obuću i odjeću u septembru ove godine, prema podacima Saveza sindikata RS, trebale su 2.523 marke. Sindikalci su izračunali da najveći udio u potrošačkoj korpi ima hrana i to 45 odsto, a kada se tome dodaju troškovi stanovanja, komunalnih usluga i prevoza, koji mjesečno “pojedu” 34 odsto korpe, za sve ostale potrebe građani su mogli izdvojiti tek siću.
S druge strane, prosječna plata u septembru ove godine iznosila je 1.277 maraka pa prosta računica pokazuje da su građanima Srpske za podmirivanje troškova korpe bile potrebne dvije plate.
Upućeni, međutim, ističu da su domaćinstva u kojima dva člana zarađuju republički prosjek u manjini, te da je najteže porodicama u kojima je zaposlen samo jedan član jer one ni izbliza ne mogu napuniti potrošačku korpu.
Prije pet godina sindikalna potrošačka korpa iznosila je 1.876 maraka. I tog septembra 2018. godine porodice u Srpskoj najviše novca su trošile za prehranu, stanovanje i komunalne usluge. S druge strane, prosječna neto plata isplaćena u septembru te godine iznosila je 881 marku, a tada ni dvije plate nisu mogle pokriti sve izdatke.
Izvršna direktorica prijedorskog Udruženja za zaštitu potrošača “Don” Murisa Marić tvrdi za “Glas” da je sindikalna korpa i skuplja nego što pokazuju zvanične statistike.
- I po toj računici ona je za mnoge porodice samo korpa želja jer u mnogima je zaposlen samo jedan član, a rade i za minimalnu platu, tako da ne mogu parirati pristojnom životu. Naše plate nikada nisu mogle pratiti potrošačku korpu, koja ne sadrži mnoge stavke za koje novac moramo izdvojiti. Porodica koja ima đake i studente mjesečno za njihovo obrazovanje i izdržavanje mora izdvojiti daleko više sredstava nego što pokazuje sindikalna računica - ističe Marićeva.
Ona je navela da najveći broj građana prvo nastoji da podmiri troškove stanovanja i komunalnih usluga, a za sve ostalo koliko pretekne.
- Prvo se plati rata stambenog kredita ili kirija, a potom računi komunalnih preduzeća jer samo jednim neplaćanjem tih obaveza ulazimo u dužničko ropstvo koje iz mjeseca u mjesec povećava agoniju kada i kako stići izmiriti te obaveze. U takvim situacijama poseže se za pozajmicama, kreditima i samo se vrtimo ukrug - rekla je Marićeva.
Ekonomista Marko Đogo pojašnjava da je idealna situacija u kojoj jedna i po prosječna plata može podmiriti potrebe potrošačke korpe.
- Tako je u većini razvijenih zemalja i iako smo mi daleko od idealnog, i kod nas je uočljivo značajno poboljšanje. Posljednjih mjeseci prvi put otkad pratim, a pratim već dvije decenije, smo došli u poziciju da sa dvije prosječne plate možemo priuštiti potrošačku korpu. Godinama unazad to nije bio slučaj, jer je jedna plata mogla pokriti tek 40 odsto korpe - rekao je Đogo.
Životni standard
Marko Đogo kaže da se potrošačka korpa posmatra i kroz životni standard građana, gdje univerzalno pravilo ne postoji.
- Građanima koji žive sa minimalnom platom tih 2.500 maraka, koliko iznosi potrošačka korpa, zvuči kao san, dok se oni koji imaju primanja znatno iznad toga ozbiljno zapitaju kako uopšte neko preživi sa 2.500. Smatram da taj iznos četvoročlanoj porodici ne omogućava život na visokoj nozi, ali donosi sigurnost i mogućnost da plati sve obaveze - naveo je Đogo.
Piše: Anita Janković Rečević
