U napadu takozvane Armije BiH na selo Ledići 1992. godine ubijeno je 10 najbližih članova porodice Rade Cvijetić.

U svjedočanstvu za Memorijalni centar Republike Srpske, Cvijetićeva je istakla da je izgubila majku Stanu, brata Milenka, brata Radeta, bratića Miluna, snahe Vinku i Nevenku, strica Milorada, strinu Lenku, rođaka Dragomira i rodicu Danijelu.

Najmlađa žrtva među 22 srpska civila koje su prije 34 godine ubili pripadnici takozvane Armije BiH bio je osamnaestomjesečni Milun Tešanović.

- Kad smo vršili Milunovu obdukciju, patolog Zoran Stanković je rekao da su mu pucali u potiljak i da su mu lomili noge i ruke. Koga je dijete od 18 mjeseci moglo da ugrozi, kakva je to sila? To su zločinci, dželati! Za mene je ovo zločin, genocid, sve su pobili - navela je Cvijetićeva u potresnom svjedočanstvu.

Ona je izjavila da su ih sve pobile komšije muslimani, koje je njena baka bezbroj puta nahranila.

- Kako možeš zamisliti da te ubije neko s kim si se do juče zajedno hranio? - rekla je Cvijetićeva.

Tokom napada muslimanskih formacija na srpsko selo Ledići, članovi porodice Tešanović pokušali su da se, zajedno sa ostalim mještanima, prebace na slobodnu teritoriju.

Na putu prema selu Ljuta, na zapadnim obroncima Treskavice, zarobljeni su i ubijeni na licu mjesta 6. juna 1992. godine, a još dvoje Tešanovića živote je izgubilo 1. avgusta 1992. godine.

Tijela ubijenih Srba iz Ledića nakon rata su ekshumirana iz dvije masovne i jedne pojedinačne grobnice na Treskavici.

Svjedočanstvo Rade Cvijetić pohranjeno je u audio-vizuelnu bazu Memorijalnog centra Republike Srpske o stradanju srpskog naroda.

Stradanje porodice Tešanović, uz svu brutalnost zločina počinjenog nad nedužnim civilima, simbol je stradanja Srba u Sarajevu, tragično svjedočanstvo o uništenim porodicama, ugašenim ognjištima i prekinutim životima.

Iz Memorijalnog centra Republike Srpske pozvali su sve koji su izgubili članove porodice ili su lično preživjeli stradanja da podijele svoje svjedočanstvo kako bi sjećanje na žrtve bilo trajno sačuvano.