-Priče starih ljudi po seoskim okupljanjima uz kafu i čašicu “meke”, koja obara tek kad se popije litar i više, o prošlosti moga sela, Starogorskog kraja koji seže od Drine i Starog Broda do Babić bora u opštini Sokolac, pa i šire, koje sam slušao još dok sam bio dječak, bile su povod da zavolim istoriju i posebno epske mitove.

Priča to učenik trećeg razreda gimnazije u Srednjoškolskom centru “27. januar” u Rogatici Radoš Mališić, dodajući da je ljubav o prošlosti proširio u osnovnoj školi kroz nastavni predmet istorija koga je na, kako kaže, pristupačan način predavao nastavnik Miroslav Rebić u Osnovnoj školi “Sveti Sava”.

- Posebno sam pomno pratio lekcije o srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni i zemljama vlastele Pavlović i drugih srpskih vladara od Nemanjića do Karađorđevića - dodaje Radoš.

Išao je i dalje od onoga što su nudili školski udžbenici pa je tražio i drugu literaturu u školskoj i gradskoj biblioteci, a posebno na internetu.

- Mnogo toga urezao sam u pamćenje i sada kada sam postao srednjoškolac uz pomoć mentora, moje profesorice akademskog slikara Danijele Novaković i uprave Srednjoškolskog centra, koji su mi materijalno i na svaki drugi način pomagali, pokušao sam da to znanje, i u neku ruku hobi, o istoriji svoga naroda kistom i postojanim masnim bojama, likovnim izrazom grafika na dijelu zida hodnika škole, ostavim kao jedinstven prilog čuvanju i njegovanju srpske kulturno-istorijske baštine - kazuje Radoš.

Sve to, u vrijeme pandemije virusa korona i vrlo otežanim uslovima, ovaj skromni mladić uokvirio je bordurama, arkadama, granama vinove loze, narodnim kolom i drugim ukrasnim motivima najviše sa srednjovjekovnih stećaka.

- Prenio sam početnu stranicu Povelje Kulina bana iz 1189. godine, i “zakitio” stilizovanim motivom sunca, ukrasom “konjanik” sa jednog od stećaka iz nekropola Varošišta ilustrovao sam Povelju bana Matije Ninoslava iz 1240. a Povelju kralja Tvrtka prvog iz 1378 “ovjerio” njegovim pečatom, dok Povelju kralja Stefana Dabiše iz 1392. prati motiv grba poznate srednjovjekovne porodice Pavlović koja je stolovala u gradu Borač, nedaleko od današnje Rogatice - objašnjava Radoš.

Vodeći se izrekom “Ko zaboravi i ne čuva svoju prošlost neće imati ni budućnost”, cilj mu je bio, priča, da skrene pažnju na činjenicu da je bogato kulturno-istorijsko naslijeđe ugroženo raznim neistinama i falsifikatima.

O Radoševom stvaralaštvu Danijela Novaković, koja mu je u nekim djelovima obrazovanja bila i profesorica likovnog vaspitanja, ima samo riječi hvale.

- Ono što je ovdje bitno je činjenica da je Radoš uspio da preko ovog mini projekta riješi dilemu kako da po njemu na najjednostavniji i najbolji način zaštiti i očuva srpsku kulturno-istorijsku baštinu koja mu je očito ne samo opsesija nego i velika ljubav. U tome je, po mom mišljenju, u potpunosti uspio i zaradio visoku ocjenu. Njegov primjer koji ćemo prolazeći pored zgrade Srednjoškolskog centra moći gledati kroz otvorene zavjese i prozore neposredno sa ulice, bilo bi dobro da na ovakav ili neki drugi način slijede i mnogi drugi, stariji i posebno mlađi, koji hodaju sa mobilnim telefonima u rukama, a malo znanja o svojoj i prošlosti naroda kome pripadaju - poručuje Novakovićeva.

Pohvale

Rad Radoša Mališića naišao je na opšte odobravanje i divljenje uprave i zaposlenih u Srednjoškolskom centru. Bio je to povod da ga direktorica Centra Žaklina Lelek javno pohvali i skromno nagradi u očekivanju nastavka njegovog rada ne samo u hodniku nego i nekim drugim prostorijama ove obrazovne ustanove.