U Palama je 4. aprila 1992. godine počela da radi ratna vojna bolnica "Koran" u okviru Četvrtog sanitetskog bataljona Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske.

Početkom ratnih dešavanja hotelski kompleks "Koran" u Palama pretvoren je u bolnicu, a zbog ratnih dejstava i progona ljekara srpske nacionalnosti iz Sarajeva, osim ove bolnice osnovane su i ratne bolnice "Podromanija" na Sokocu, "Žica" na Ilidži i "Kasindol" u Lukavici.

U Bolnicu „Koran“ stigli su svi ljekari i brojno medicinsko osoblje iz Vojne bolnice u Sarajevu, a nakon toga i iz Bolnice „Koševo“. Među njima, u prvim danima nakon formiranja ove bolnice, pristigla je i anestetičar Branka Radan.

Za portal „Katera“ prisjetila se nadljudskih napora ljekara i kompletnog tadašnjeg zdravstvenog osoblja u liječenju pacijenata različitih nacionalnosti, srpskih boraca i djece.

- Bila sam u vojnoj ambulanti u Tilavi i radila sam kao anestetičar, ali zbog veće potrebe za radnom snagom na „Koranu“, prebačena sam tamo. Počela sam da radim samo nekoliko dana poslije otvaranja bolnice i ostala sam do zadnjeg dana – istakla je ona.

Bolnice, ljekari i medicinsko osoblje postaju tada druga linija odbrane - linija između života i smrti.

-  Odlazili smo na linije fronta i često bila izloženi dejstvu artiljerije, ali većinu posla sam obavljala u vojnoj bolnici na Koranu. Velika linija je bila u Olovu i tamo smo dežurali - dodala je ona.

Uspješnom radu ove zdravstvene ustanove doprinijelo je i drugo medicinsko osoblje, a prema riječima naše sagovornice, nedugo nakon nje pristiže i medicinska sestra Pejka Cicović.

- Ona je bila mlada i jako bistra, a sticajem okolnosti često je dolazila u mjesto odakle sam ja, Podgrab. Počela je da radi sa mnom u bolnici Koran i to samo nekoliko dana poslije mog dolaska. Zajedno smo radile u operacionoj sali i davale smo sve od sebe da pomognemo jer je pacijentima bila hitno potrebna medicinska pomoć - ispričala je Radan.

Cicović, koja je tih ratnih mjeseci radila kao anestetičar, rekla je da se brzo obučila uz koleginicu Radan, i priznala da nije bilo previše vremena jer pacijenti i ranjenici nisu mogli čekati.

Ono što joj je posebno ostalo urezano u sjećanju su djeca koja su imala upalu slijepog crijeva ili slične probleme, a bolnica nije bila u potpunosti opremljena za takve intervencije.

- Opremu koju smo imali bila je namijenjena za poljsku bolnicu, iako smo mi, sticajem okolnosti, bili smješteni u zgradi – rekla je ona.

Ono što su istakle i na što su posebno ponosne je da „niko nije ostao na stolu“.

Mnogo života je spašeno, a bolnica „Koran“ svjedočio o stručnosti, hrabrosti, humanosti i požrtvovanju ljekara i medicinskog osoblja koje je tih ratnih godina u potpunoj oskudici medicinske opreme i lijekova učinilo herojske podvige.

Branka Radan danas je penzionisani anestetičar, a penziju je dočekala u bolnici u Zemunu, dok je Pejka Cicović medicinski radnik u zdravstvenoj ustanovi u Palama.

Ratna bolnica „Koran“ – svjedok nadljudskih napora medicinskog osoblja

U Vojnoj bolinici „Koran“ liječeno je 20.000 pacijenata, civila svih nacionalnosti, i ranjenika, 12.000 ih je operisano, a smrtnost operisanih pacijenata je bila sasvim mala, jer je medicinski kadar bio visokostručan i obrazovan.

U nabavci lijekova i medicinskog materijala, medicinskom osoblju u Bolnici „Koran“ pomagala je humana žena iz Holandije Jena Ligtenberg, koja je po struci bila apotekar i koja je dobrovoljno došla na Pale krajem 1993. godine, i ostala sve do kraja rata.

Ispred ratne Bolnice na Koranu otkrivena je spomen-ploča, na kojoj je ispisano da je od 4. aprila 1992. do 30. juna 1996. godine, u ovoj zdravstvenoj ustanovi liječeno više od 20.000 ljudi i izvršeno više od 12.000 operacija.

Spomen-ploča simbolizuje značaj ove ustanove tokom proteklog rata i svjedoči o nadljudskim naporima ljekara i kompletnog tadašnjeg zdravstvenog osoblja u liječenju mnogih ljudi različitih nacionalnosti, srpskih boraca i djece.