Da tri generacije žena mogu da žive složno, dijeleći ravnopravno kućne poslove dokaz je porodica Planojević iz Mrkonjića kod Borika. Pod jednim krovom i za istim stolom svakog dana okupe se baka Novka (87), njena snaha Jovanka (61) i Jovankina snaha Olivera (42).

Na njima, kao i većini žena na selu, najčešće stoji kuća, porodica pa i cijela imanja, iako su rijetko vlasnice zemljišta, a njihov rad se u poređenju sa jačim polom ni približno ne vrednuje u društvenom, ekonomskom i drugim pogledima.

Sve to, povodom Međunarodnog dana žena na selu - 15. oktobra, potvrđuju i žene iz porodice Planojević, kojom kao muška glava, kormilari bake Novke unuk, a Jovankin sin i Oliverin suprug Igor (43).

Baka Novka došla je u Planojeviće davne 1953. kada je ima 19 godina.

- Bila sam “žrtva” kafanskog dogovora mog oca Radisava i Vase, oca mog budućeg supruga Pantelije, koji je tada imao 25 godina - počinje priču Novka. Kako kaže, njen budući suprug i ona su se tek površno poznavali jer su živjeli u susjednim selim. On u Mrkonjićima, ona u Babljaku.

- Kuća i porodica u koju sam došla važila je kao visoko cijenjena i domaćinska. S razlogom, jer je svekar Vaso bio nadaleko poznat domaćin i gazda sa, prije Drugog velikog rata, više od 100 hektara zemlje. Uz to je bio  predsjednik boričke opštine i čak vijećnik Drinske banovine i poslanik u Skupštini Kravljevine Jugoslavije - prisjeća se baka Novka.

Na tim prijeratnim “zaslugama” živjela je, dodaje, cijela porodica iako u vrlo skromnim seljačkim uslovima. Osnovni izvor prihoda bila je poljoprivreda i stočarstvo.

- Ginulo se radeći i uz sve to podizati troje djece, sinove Dragomira i Radomira i kćerku Radojku. Kako su odrastali ni sama ne znam. Ali, sigurno, u neuporedivo težim uslovima od ovog kako sada djeca odrastaju. Međutim, mukotrpan rad i život bez odmora nikad nije bio razlog da pomislim da, ne daj Bože, ostavim muža i djecu, svekra, svekrvu i ostale u porodici. Jednom je moj Pajo, satrven od danonoćnog rada i vrlo skromnog života, odlučio da se odijeli od oca i majke. Jedva sam ga umolila da to ne čini iako je tek poslije smrti oca Vase, 1975. preuzeo vođenje domaćinstva do 2000. kada je otišao na onaj bolji svijet - priča ova krepka starica, željna rada i u devetoj deceniji.

Malo “ljepši” ali i dalje težak seljački život imala je Jovanka, koja se za mlađeg sina bake Novke, Radomira, udala 1974. godine Njen Radomir je radio u hotelu “Borike” i uz njegovu platu lakše se živjelo. Čak se 1985. i traktor kupio.

I Jovanka je rodila troje djece. Sinove Igora, Ivana i kćerku Milku.

Stariji sin Igor ostao je da živi sa majkom i bakom. Oženio se Oliverom čija porodica je iz Sarajeva 1996. došla u Rogaticu. Dolaskom nove nevjeste došla je i preraspodjela obaveza između žena. Baki Novki ostavljeno je da bira poslove, dok je Jovanka zadužena da se brine o kravama i ovcama, a Olivera nosi teret domaćice i podiže, takođe, troje djece - kćerke Jovanu i Andreu i sina Nikolu. Na njenim i plećima supruga Igora je briga o kompletnom domaćinstvu sa oko 75 dunuma zemlje i 120 grla muznih koza. Zadužena je za mužu i pravljenje visokokvalitetnog kozijeg sira koga najviše proda na kućnom pragu, ali i u trgovinama.

O pravima žena nemaju vremena da razmišljaju. Guše ih životni problemi, ali držeći se narodne “sloga kuću gradi” one se međusobno dobro slažu i razumiju. U tome im, kako rekoše u glas, kroz “balansiranje” pomaže Igor čija je, kad zagusti, uvijek posljednja.

Bijedić obavezno doručkovao kajganu

Baka Novka se prisjeća da su kuću brvnaru sve do 1964. godine dijelili sa porodicom svekrova brata.

- Kuhinja zajednička, i to bez šporeta, a obje porodice imale su po jednu sobu za spavanje u kojoj je u jednom ćošku bio svekrov krevet, u drugom svekrve Stoje, a tu je bio i naš bračni i krevet za eventualne goste kojih je, čini mi se, bilo svakog dana. Kod nas je, dobro se sjećam, često konačio pop Milivoje Mandić iz Sarajeva, koji je služio u rogatičkoj crkvi, a “pokrivao” i boričku parohiju u kojoj je svekar Vaso dugo godina bio predsjednik crkvene opštine. Kod nas je spavao i Džemal Bijedić, kome je za doručak obavezno morala biti kajgana od šest jaja, glumac Danilo Lazović, neki doktor iz Rusije, čijeg se imena ne sjećam, i dosta drugih uglednih ljudi. Oni u kuću, mi u potkrovlje gdje je bila jedna nedovršena prostorije sa improvizovanim ležajima - prisjeća se Novka.