Kiša koja je padala posljednih majskih i prvih junskih dana pogodovala je rastu svih vrsta gljiva.

Jednu od njih ovih dana izlaskom u šetnju na obližnje brdašce Rudo sa koga se, sa istočne strane, Rogatica vidi kao na dlanu, našao je na livadi čiji je vlasnik njegov komšija Rajko Mitrović, i ubrao učitelj u penziji Milorad-Mišo Gluhović iz Jahorinske ulice.

Iako je i ranije često brao razne gljive, posebno dok je bio učitelj u seoskom odjeljenju škole na Borikama u selu Sjeversko, pogotovo reduše, smrčke, lisičarke i druge jestive gljive, koja je bila neobično velika i po izgledu zanimljiva. Ubrao ju je zajedno sa vlasnikom livade i ponudili oku znatiželjnika i sudu većih poznavalaca gljiva.

Utvrdili smo, dodaje Gluhović, da se radi o jestivoj gljivi poljska pečurka sa neuobičajenom veličinom i težinom. Šešir joj je prečnika veličine 35 i drškom obima 8, a visine 11 centimetara uz težinu od čak kologram i 100 grama. Najkraće rečeno – džin gljiva.

Pošto se ova gljiva zove još i jesenska (Agaricus Compestris) čija su staništa pašnjaci, parkovi i travnjaci, očito je da su vremenske (ne) prilike sa kišnim i niskim temperaturama u ovo doba godine, uticali da je ova gljiva ugodnog mirisa i prijatnog ukusa, bijelog šešira i čokoladno-smeđe boje listića izgubila „kompas“ i umjesto u ranu jesen došla pred kalendarski prve dane ljeta. I pored toga u slast ćemo je pojesti, reče bivši uča Milorad-Mišo Gluhović.