Ruđer Bošković, matematičar, fizičar, astronom, filozof, pjesnik i univerzitetski profesor, jedan od najvećih umova nauke svog vremena, umro je 13. februara 1787. godine.

Ruđer Josip Bošković najveći je matematičar i astronom Dubrovnika koji je uvršten među 100 najznamenitijih Srba svih vremena.

On je pripadao nacionalno-vjerskoj grupi koja se do Drugog svjetskog rata nazivala Srbi katolici.

Nasuprot Isaku Njutnu, Bošković je vrijeme i prostor smatrao relativnim, po čemu je preteča Alberta Ajnštajna.

Bio je osnivač i direktor Brerske astronomske opservatorije kod Milana i direktor Optičkog instituta francuske mornarice.

Bošković je postavio dvije geometrijske metode za određivanje elemenata rotacije Sunca, geometrijsku metodu određivanja putanje kometa, jedinstveni zakon sile, te pretpostavio da se tijela ne samo privlače, već i odbijaju na malim rastojanjima.

Sve formule sferne trigonometrije on je sveo na četiri osnovne, a izračunao je dimenzije i spljoštenost Zemlje na osnovu mjerenja meridijana.

Objavio je niz rasprava na latinskom, italijanskom i francuskom jeziku.

Ovaj slavni mislilac svjetskog formata, prema dostupnim podacima, po vjeroispovijesti je bio rimokatolik, po nacionalnosti je pripadao i srpskom narodu, a sebe je nazivao - Slovenom.

Rođen je kao sedmo dijete trgovca Nikole Boškovića /Srbina iz Orahova kod Trebinja u Hercegovini/ i majke Pavle /italijanskog porijekla, iz porodice Bara Betere, poznatog dubrovačkog pjesnika/. Njegov brat bio je Bartolomej Baro Bošković.

Cijeli radni vijek Bošković proveo je u tuđini, gdje je stekao svjetsku slavu, a samo jednom svratio je u svoj zavičajni Dubrovnik /1747. godine/.

Veliki naučnik nikada nije krio porijeklo, ostao je "Slovinac", kako su se tada nazivali Južni Sloveni.

Ruđer Bošković umro je u Milanu i sahranjen u tamošnjoj Crkvi Svete Marije Podone 13. februara 1787. godine, a srce mu je preneseno u zavičaj.